22oct2025 Potražite spomenik u okolini Nišora

I dan-danas, posle 14 godina, imam utisak da sam tog lepog jesenjeg popodneva, 3. novembra 2011. godine, doživeo jednu od najvećih avantura i jednu od najzanimljivijih epizoda u svojoj bogatoj planinarskoj karijeri. Lako se sećam svih detalja...

 

Pripremao sam se nedeljama, danima se raspitivao o spomeniku za koji sam znao da se nalazi u mestu Vrba u okolini Nišora, ali bez ikakvih konkretnih informacija i fotografija. Kada sam od svog kolege Slaviše Petrovića dobio kakvo-takvo usmerenje (,,Spomenik se nalazi pored starog puta koji povezuje Nišor i Oreovicu’’), odlučio sam da krenem pa šta bude. Lepo vreme mi je išlo u prilog, ali ne i činjenica da sam ,,u potragu’’ krenuo kasno, posle posla, i da mrak u ovo doba godine vrlo rano pada...

Auto ostavljam posle Nišora, na oko 9.5 km od Pirota. Skrećem levo:

Od čoveka koji tu čuva ovce ne dobijam baš ohrabrujuće informacije: ,,Snko, to ti je daleko. Nema da stigneš pre mrak’’. Odlučujem da idem do kraja. Desno od mene su dolina Dobrodolske reke, Kitka, Crni vrh:

Ispred mene su Pravac, vrh vidljiv i iz Pirota (desno, 1037 m), i brdo Velika Kukla (levo, 862 m):

Na proplanku ispod Pravca pravim ključnu grešku. Niko, pa ni kolega Slaviša, niti ovčar na koga sam naišao u prvih pet minuta svoje planinarske akcije, me nije upozorio da na ovom mestu treba da skrenem levo i spustim se u dolinu, i da ću na taj način brzo i lako naći traženi spomenik. Umesto toga, mene je ovde ,,povukao’’ put – gore desno. Na ovom mestu je kasnije podignuta velika lovačka čeka:

Ulazim u dolinu koja se pruža paralelno sa prvom, već pomenutom. Dva puta (oba vode u pravcu zapada) su na udaljenosti od nekoliko stotina metara jedan od drugog, ali se između njih nalazi brdo, tako da gubim svaki vizuelni kontakt sa putem koji bi me odveo do spomenika!

Brdašce na sledećoj fotografiji je trebalo obići s južne strane, a ne sa severne, kako sam ja ućinio:

Pošto obiđu ovo brdo, svaki sa svoje strane, dva puta se ponovo spajaju i nastavljaju ka Oreovici. S leve strane se odvaja dolina koja vodi u pravcu Sopota. Sunce brzo zalazi:

Već pomalo nervozan, zbog činjenice da ne nalazim spomenik koji tražim, a i saznanja da mrak polako smenjuje dan, idem u pravcu Oreovice. Kuće na periferiji ovog sela, sa već upaljenim svetlima, mogu jasno da vidim:

Od mog polaska sa puta za Zavojsko jezero prošla su 45 minuta. Srećem jednog kozara iz Oreovice. Objašnjavam mu svoju nameru. Čudi se kako nisam spazio spomenik pored samog puta. Ograđen je i, po njemu, morao sam da ga vidim. Nisam smeo da ga ,,promašim’’. Pada mi na pamet da sam, u nameri da skratim svoju potragu, ,,presekao’’ nekoliko krivina u završnom delu puta. Možda je spomenik baš na nekom od tih nekoliko mesta?

Zahvaljujem se na informacijama i vraćam nazad. Mrak uveliko pada. U trci sam sa pomračinom:

U podnožju onog brdašca, gde se dva puta ponovo spajaju, postajem svestan greške koju sam napravio u dolasku. Verovatno se spomenik nalazi pored puta koji vodi ispod brda - mislio sam. Ja sam prošao iznad njega, gornjim putem i verovatno ga zbog toga nisam primetio! Sada odlučujem da idem donjim putem...

Nakon svega nekoliko minuta pronalazim spomenik koji sam tražio, po mraku. Brzo ,,škljocam’’ na svom mobilnom telefonu, pokušavajući da napravim kakve-takve slike:

Ovde, u mestu Vrba, udaljenom po par kilometara od Nišora i Oreovice, odigrala se pred sam kraj 1877. godine velika borba srpske i turske vojske. Srpske trupe su nadirale iz pravca Bele Palanke i Sopota, a Turci su bili stacionirani u okolini Nišora. Ovo je bila ključna borba za oslobođenje Pirota od viševekovne turske vlasti. U njoj je poginuo čuveni kapetan Milutin Karanović, koji je kasnije sahranjen u porti Temačkog manastira. Spomenik je posvećen svim oslobodiocima Pirota i podignut je 1927. godine. Kasnije je obnovljen. Redovno ga, na određene datume, posećuju predstavnici boračkih organizacija iz Pirota i ostave poneki venac ili buket cveća.

Moram nazad, da se vratim do auta. Do asfaltnog puta imam oko 2 km. Da ne bauljam po mraku i nepoznatom terenu, ,,pomažu mi’’ mesečina i poslednji sunčevi zraci koji dopiru sa zapada. Posle spomenika je veliki uspon, a zatim dolazim i do mesta gde sam napravio grešku i gde sam izabrao da krenem pogrešnim putem. Trebalo je ići pravo dole, u dolinu:

Još nekoliko puta sam, u godinama koje su usledile, išao do spomenika u mestu Vrba. Vodio sam tamo i svog zeta i ćerku. Nisam imao nikakvih problema. Ostala je trajna uspomena na prvi dolazak...

Trebalo bi sa par putokaza ili markacija olakšati pristup ovom skrovitom mestu onima koji prvi put dolaze do njega. Nekom informativnom tablom trebalo bi ih informisati o njegovom značaju, makar iz pijeteta prema onima koji su tu izgubili svoje živote...

Trajanje relacije: oko 2.5h

Zahtevnost relacije: srednja (3/5), onako kako sam ja išao i opisao u članku

Karakteristike: važno istorijsko mesto za Pirot, mesto odigravanja glavne borbe za njegovo oslobođenje od Turaka; lepi jesenji pejzaži

Rizici: nema nikakvih putokaza, markacija, usmerenja, a starim putem između Nišora i Oreovice se vrlo retko prolazi