4feb2022
Krenite iz Petrovca (Smrdana) do Kamika
Kamik je selo u opštini Pirot, udaljeno oko 13 km od grada u pravcu juga. Do njega se dolazi putem preko Prisjana. U ovom selu prestaje asfaltni put i poslednja deonica do Kamika, u dužini od oko 2 km, može se preći peške. Put dobrim delom ide uz samu Kamičku reku. Pre četiri godine, 10. februara 2018, ja sam u Kamik stigao iz drugog pravca i sela Petrovca, na obodu Pirotske kotline.
Prva pomisao na Petrovac mi je uvek stari naziv ovog sela i zanimljiva priča o njegovom poreklu. I dan-danas, 120 godina nakon zvanične promene imena sela, neretko se koristi njegovo staro ime...
Prvobitni naziv Petrovca je bio ,,Dunje'' ili ,,Dunće'', po dunjama koje su rasle u okolini sela i čiji se opojan miris u jesen širio na sve strane. Seoske kuće su bile rasute po obroncima Padeža, tako da se selo pružalo na širokom prostoru. Međutim, da seljaci ne bi održavali vezu sa hajducima, Turci su naredili da se izvrši preseljavanje i grupisanje kuća na mestu zvanom Kladenac, gde je bilo dosta izvorske vode i gde se naselje i danas nalazi. Selo je tada imalo blizu 500 stanovnika.
Ali, održavanju čistoće oko seoskog izvora nije se poklanjalo dovoljno pažnje, tako da se niže njega stvorila kaljuga u kojoj su se brčkale svinje. Smrad od svinjske balege i ustajale vode, osobito u letnjim danima, širio se selom, ali to ljudima nije mnogo smetalo.
Jednog dana novog turskog buljubašu, kad je došao u selo, još pri ulazu zapahnuo je težak smrad. Kad je pitao za ime sela, seljaci su mu rekli da se zove Dunje.
,,Kakve dunje!'' - ljutnuo se buljubaša. ,,Dunje lepo mirišu, a ovde smrdi. Od sada će se selo zvati Smrdan.''
I kako je buljubaša rekao, tako je i ostalo sve do 1902. godine kada je selu dato ime Petrovac, po kralju Srbije - Petru I Karađorđeviću. Tada su nova imena, pored Petrovca, dobili i Srećkovac, Milojkovac, Obrenovac, Veliko Selo, Mali i Veliki Jovanovac. Dojadio je meštanima stari naziv njihovog sela i mnoge šale i sprdnje koje su slušali na njegov račun. Mada, i dan danas, kada stariji ljudi govore za Petrovčane radije kažu Smrdanci.
(Dr Jovan V. Ćirić i Novica Živković: Legende i predanja o selima pirotskog kraja - Pirotski zbornik br. 19-20, 1994)
Moje polazno mesto za odlazak do Kamika nalazilo se na izlasku iz Petrovca, kod lokalne protivgradne stanice, na nadmorskoj visini od oko 530 m. Ovde levo produžava asfaltni put za spomenik u podnožju planine Padež, koji svedoči o postojanju jake partizanske baze u ovom kraju tokom Drugog svetskog rata. Ja sam krenuo na drugu stranu, putem koji se odvaja udesno i vodi u dolinu:
U svom početnom delu put je bio u vrlo lošem stanju. Prolazi kroz dolinu koja preseca Padež na dva dela. Levo (jugoistočno) je glavni venac ove planine, a desno (severozapadno) je manji deo sa istaknutim Crnim vrhom (829 m):
Posle dvadesetak minuta hoda od polazne tačke, stigao sam do mesta gde se putu iz Petrovca za Kamik sa desne strane priključuje put iz obližnje Držine. Mesto je čak obeleženo i putokazom:
Kraj je pust. Uživao sam u tišini u lepim pejzažima hladnog zimskog jutra:
Zatim sam prošao pored jedne improvizovane kolibe i izašao na prevoj prema Kamiku, koji se nalazi na 730 m nadmorske visine. U topografskim kartama je označen imenom ,,Kamičke uši'':
Sa ovog mesta sam imao lep pogled na strmi, severozapadni deo planine Padež, a u daljini i na Vlašku planinu. Tu je i raskrsnica seoskih puteva. Levo se produžava za Berovicu, Berovičko jezero i selo Vlasi, a desnim putem se silazi u Kamik:
Prema tabli putokaza, Petrovac je od ovog mesta udaljen 3.5 km. Meni je trebalo tačno 40 minuta da stignem do njega od protivgradne stanice iznad sela. Ono što se zatim dešavalo, bilo mi je vrlo interesantno. Kamik nije mogao da se vidi zbog magle. Jedino sam mogao da vidim obrise brda koja ga okružuju:
Do sela mi je sa prevoja bilo potrebno 10-15 minuta. Na ulazu u Kamik sam prošao pored jedne kamene česme za koju do tada nisam znao. Zatim sam se našao na dobro poznatoj raskrsnici u selu, na koju sam više puta ranije dolazio iz pravca Prisjana i uvek išao desno - ka Berovici i Berovičkom jezeru:
Produžio sam do jedne manje česme u pravcu ,,sredsela''. Tu sam pravio pauzu pred povratak za Petrovac.
O Kamiku, selu koje je dobilo ime po Oštrom kamiku - 885 m, ispod koga se nalazi, pisao sam ranije. Po popisu iz 2011, u selu su živela 55 stanovnika. Mnogo je napuštenih kuća, ništa manje nego u Prisjanu, koji je nekada važio za veće selo i centar ovog kraja. Zbog toga ne treba da čudi podatak da su popisi u Kamiku posle Drugog svetskog rata, 1948. i 1953. godine, registrovali u ovom selu bezmalo 700 stanovnika.
U povratku su se vremenski uslovi malo promenili. Prevoj Kamičke uši nije bio u magli, ali Kamik jeste. I dalje nisam mogao da vidim selo jer ono ima položaj praktično ,,u rupi''. Jugozapadno od sela izvirivali su iz magle Grčki vrh (1008 m) i Kameniti vrtop (974 m):
Zatim sam ponovo ušao u maglovitu dolinu prema Petrovcu. Najpre sam pored samog puta video jedan stari obročni krst. Nisam ga primetio u dolasku. Takođe, uspeo sam na samom putu da uslikam i jednu neopreznu lisicu:
Na polazno mesto iznad Petrovca vratio sam se posle 50 minuta hoda iz centra Kamika. Ukupno sam tog jutra prepešačio oko 9 km.
Trajanje relacije: oko 2.5h
Zahtevnost relacije: srednja (3/5)
Karakteristike: pust i miran kraj, verovatno dobro poznat pirotskim lovcima; dolina koja preseca planinu Padež i deli njen glavni venac od dela na kome se nalaze Crni vrh, Gurgulj, Božurato...; lep pogled sa prevoja Kamičke uši; staro pirotsko selo Kamik sa puno napuštenih kuća
Rizici: ima retkih markacija pa snalaženje ne bi trebalo da predstavlja problem, a nema ni većih bočnih skretanja koja bi mogla da vas odvuku u pogrešnom pravcu; divlje životinje