21jul2023
Priča o Jelovičkom vrelu
Na putu za Dojkince ili Jelovicu treba stati i obići izletnički kompleks koji je od Pirota udaljen oko 31 km i nalazi se na 760 m nadmorske visine. Piroćanci ga oduvek nazivaju jednostavno - ,,Vrelo'', po Jelovičkom vrelu, koje je jedno od najjačih i najlepših kraških vrela u čitavom kraju.
Fotografije u ovom članku su nastale u periodu od 2008. do 2017. godine. Do Jelovičkog vrela je lako doći. Od mosta, na mestu gde se razdvajaju putevi za Brlog i Dojkince na jednoj i za Jelovicu na drugoj strani, treba krenuti desno, uz Jelovičku reku. Posle stotinak metara, na obeleženom mestu, treba skrenuti na stazu koja vodi na metalni most preko reke. Zatim se, idući uzvodno, prolazi kroz napušteno radničko odmaralište i prati uska stazica koja vodi do samog vrela.
Nekadašnje radničko odmaralište ,,Tigra'' i ,,Prvog maja'' pamtim po lepim porodičnim izletima. Jedan takav je bio u junu 2012:
Drugi način je da se produži još nekoliko stotina metara glavnim putem koji vodi do obližnjeg sela Jelovice. Na jednom mestu, između vikendica, postoji putokaz za skretanje na puteljak koji vas do Jelovičkog vrela vodi sa suprotne strane. Možda je najbolje napraviti ,,krug'' i doći do vrela na prethodno opisani način, a vratiti se na ovaj drugi. Tako se prolazi i pored pastrmskog ribnjaka koji koristi upravo vodu Jelovičkog vrela. Poseta ribnjaku može biti i veoma interesantna, kao što je to bilo jula 2008, mojoj tada trogodišnjoj ćerki:
Kada ste već stigli do Jelovičkog vrela i počeli da se oduševljavate lepotom i svežinom koju u vrelim letnjim danima nudi ovo mesto, red je da saznate i nešto više o njemu. I upamtite jednu stvar - nikada ga nećete dva puta zaredom zateći u istom izdanju. Vaš doživljaj ovog mesta jako će se menjati u zavisnosti od doba godine u kome ga posećujete, od doba dana i vremenskih prilika (intenziteta sunca i oblačnosti):
Jovan Cvijić u svojoj poznatoj studiji ,,Izvori, tresave i vodopadi u istočnoj Srbiji'' piše: ,,Reka Visočica, koja dolazi iz Bugarske, preko leta presušuje pa je vodom hrani jedino Jelovičko vrelo''. Kraško izvorište Visočice čine dva stalna vrela - Jelovičko i Dojkinačko. To su jedina dva stalna kraška vrela u ovom delu Stare planine, a izbijaju na završetku istoimenih dolina Jelovičke i Dojkinačke reke, pre nego što se one sastanu na oko 3.5 km uzvodno od Visočke Ržane. To su ujedno i dva najviša kraška vrela u istočnoj Srbiji.
Jelovička reka, u poređenju sa Dojkinačkom, nosi znatno manje vode, zbog dvostruko manjeg sliva. Nastaje od nekoliko izvorišnih krakova koji se obrazuju na istočnim padinama Koprena. Pošto uđe u klisuru iznad sela Jelovice, reka osetno gubi vodu, što se naročito zapaža tokom letnjih meseci i početkom jeseni, kada kod Jelovičkog vrela skoro presuši.
U hidrološki bogatom i raznovrsnom kršu istočne Srbije izvori tipa ,,oka'' predstavljaju izuzetno retku pojavu. Izvori ,,potajnice'' su još ređi. Jelovičko vrelo je sjedinilo ova dva izuzetna fenomena. Još je Jovan Cvijić zapisao: Sifonsko ujezereno vrelo - oko u letnjoj polovini godine radi kao potajnica.'' Izbija iz potopljene vrtačaste depresije.
Cvijić je zapisao i da Jelovičko vrelo presušuje i to na dan-dva: ,,...Tada Visočica jako oslabi sve do Rsovaca, pa čak i do Pakleštice.'' Prema kazivanju meštana, vrelo presušuje samo u avgustu i septembru, veoma retko i u oktobru. Vreme mirovanja je različito, od nekoliko časova do jedan dan, a izuzetno i više dana. Ova pojava se može objasniti postojanjem veoma razvijenih i složenih pećinskih sistema u kojima dominiraju velike rečne dvorane povezane laktastim sifonskim kanalima. Kada je doticanje vode minimalno (avgust, septembar i prva polovina oktobra), prekida se sifonsko crpljenje vode iz uzvodnih jezera. Tada na vrelu nastaje faza mirovanja, a u podzemnim rečnim dvoranama period punjenja. U zavisnosti od količine voda koje pritiču u podzemna jezera, različito je i vreme mirovanja na vrelu.
Potajnica ,,Jelovičko oko'' i pre presušivanja pokazuje osetna kolebanja izdašnosti - čak i do 30%. Period smanjene izdašnosti obično traje 1-2 h, a smenjuje ga naglo izbijanje vode uz penušanje i klobučanje, što je znak da je sifon ,,proradio''.
Iskreno, nikada nisam zatekao suvo Jelovičko vrelo, niti sam video fotografije koje bi ilustrovale ovaj redak prirodni fenomen.
Krajem maja i početkom juna iz vrela ističe čak 5-6 m3/s vode, dok izdašnost vrela u novembru ne prelazi 1.5 m3/s. Glavni minimum izdašnosti je u avgustu i septembru kada iz vrela u proseku ističe 60-120 l/s, a za vreme zimskog minimuma - oko 150-180 l/s.
Za vreme maksimalne izdašnosti u proleće voda u ,,modrom oku'' Jelovičkog vrela se beličasto muti, što je posledica snažnih turbulentnih kretanja vode u sifonskim kanalima. Međutim, Jelovičko vrelo se često muti i u toku leta. Posle snažnih letnjih pljuskova, za vreme minimuma izdašnosti, vrelo naglo nabuja, a voda dobija bledo crvenkastu boju. Prosečna temperatura vode u Jelovičkom vrelu je oko 9.5oC.
Speleoronilačka istraživanja, započeta još 2003. godine, istražila su sifonski kanal Jelovičkog vrela do dubine od 30 m i dužine od oko 120 m. U ovom članku sam koristio navode iz rada dr Jovana B. Petrovića i mr Milivoja B. Popovića - ,,Kraško izvorište Visočice'', objavljenog u Pirotskom zborniku br. 19-20, 1994. godine.
Trajanje relacije: oko 2.5h
Zahtevnost relacije: umerena (2/5)
Karakteristike: jedno od ,,must see'' mesta na Staroj planini, koje jednostavno morate posetiti ako ste na proputovanju do drugih atraktivnih mesta u dojkinačkom ili jelovičkom kraju; posetu ovom mestu možete upotpuniti i obilaskom Manastira Svete Bogorodice ili tzv. Malog Jelovičkog vrela koje se nalazi u samom selu Jelovici
Rizici: -