23mar2024 Bugarska Planinica u opštini Dimitrovgrad

Granica je u prošlosti često delila susedna sela u pirotskom kraju. Tako je veštačka granica između Srbije i Bugarske, nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, razdvojila rođenu braću i sestre, kumove i prijatelje, naselja od svog atara, imovinu s obe strane. Nekoliko sela je čak i fizički razdeljeno. Među njima i Planinica...

Tadašnje selo Planinica i manji deo atara su nakon razgraničenja ostali u Srbiji, a veći i ekonomski bolji deo atara, zajedno sa pojatama, pripao je tadašnjoj opštini Caribrod u Bugarskoj. U jednoj državi ostale su kuće, u drugoj pojate i delovi porodica. Dešavalo se da u istoj porodici bude i ,,Bugara'' i ,,Srba''. Posle ratova granica je izmeštana. Planinica je ostala podeljeno selo sa istim imenom, ali različitim ,,prezimenima'' - ,,Srpska'' Planinica danas pripada opštini Pirot, a ,,Bugarska'' opštini Dimitrovgrad. (http://www.srbijaplus.net/planinica-dimitrovgrad.htm; autor teksta Zoran Cvetković (Magazin za nacionalnu geografiju, kulturu i tradiciju - Srbija plus)

Jedna od mojih poseta Bugarskoj Planinici desila se na Veliki petak, 10. aprila 2015. godine. Krenuo sam peške iz sela Željuše i sa raskrsnice puteva za ovo selo i obližnju Grapu. U jesen 2019. završena je deonica puta koja povezuje Željušu, Bugarsku Planinicu, Banjski Dol i Poganovo, tako da ova raskrsnica i sam put sada izgledaju mnogo drugačije i bolje:

Desno od puta, prema Gojin Dolu, obilazim jedno mirosano drvo sa krstom:

Put za Bugarsku Planinicu vodi iznad dolina Željuške reke (dolazi iz pravca Prače) i potoka koji svoj tok započinje na padinama brda Kukle. U toj drugoj dolini, ispod puta, nalaze se ostaci crkvice posvećene Presvetoj Bogorodici. Imao sam nekoliko pokušaja da ih pronađem i slikam, ali bez uspeha.

Pred samim selom je nešto jači uspon. U Bugarsku Planinicu stižem nakon 45 minuta hoda od skretanja na kraju Željuše. Udaljena je od Dimitrovgrada oko 9 km:

Na poslednjoj fotografiji put gore levo produžava za Banjski Dol i Poganovo. Ja sam skrenuo desno i krenuo ka jednoj isturenoj mahali:

Selo nekada uopšte nije bilo malo. U dolini ima još kuća. Narednu informaciju treba proveriti, ali do mene su u prethodnom periodu došle priče da je Bugarska Planinica ostala bez svojih stalnih stanovnika.

Bugarsku i Srpsku Planinicu razdvaja jedna dolina kojom je u periodu od 1878. do 1920. godine prolazila administrativna granica. Srpska Planinica ima gori prilazni put u odnosu na Bugarsku Planinicu i do nje se može doći na dva načina - iz pirotskog Srećkovca ili dimitrovgradskog sela Gojin Dol.

Iz Bugarske Planinice se mogu videti i kuće u susednom Banjskom Dolu. U pozadini je venac Vlaške planine. Na drugoj strani su Vidlič i Stara planina:

Evo još nekoliko slika iz ovog zaboravljenog sela:

Trajanje relacije: oko 3h

Zahtevnost relacije: srednja (3/5), ukoliko se ide autom umerena (2/5)

Karakteristike: ne previše naporna šetnja lepim krajem do jednog od zaboravljenih dimitrovgradskih sela, dela nekadašnje Planinice koja je još pre skoro 150 godina administrativno podeljena na dva odvojena seoska naselja; do sela sada vodi odličan asfaltni put

Rizici: -