26dec2024 U kraju između Ponora, Malog Suvodola, Telovca i Čiflika pronađite dolinu Sedlar

Priča se da je u Sedlaru nekada bilo naselje. Tu je navodno poginuo neki Turčin, pa su Turci osudili stanovnike obližnjih sela da plate krvninu. Kako drugi nisu imali para, krvninu su platili Suvodolci. Tako je Sedlar postao deo atara njihovog sela. Stanovnici obližnjeg Ponora najčešće ga nazivaju Mrtvina. (Dr Jovan Ćirić i Novica Živković: ,,Legende i predanja o selima pirotskog kraja'' - Pirotski zbornik br. 19-20, 1994)

Sedlar je nekada bio moje omiljeno mesto. Moram da priznam da tamo odavno nisam bio. Ovo je priča stara punih 13 godina, nastala 27. decembra 2011.

Ostavio sam auto na oko 8.5 km od moje kuće u Pirotu, na putu za selo Ponor i na mestu gde se nekada nalazila velika plantaža višanja, najveća u pirotskom kraju. Tu se jedan loš put odvaja od glavnog, asfaltnog i vodi u pravcu severozapada, obodom plantaže. Ima nekoliko lovačkih čeka:

Na mestu prikazanom na prvoj narednoj fotografiji nisam skrenuo levo, ka mestu koje se naziva Zajednica, već sam produžio pravo, ka dolini potoka koga meštani nazivaju Dolinska reka:

U početku sam pratio suvo korito potoka. Nešto dalje u njemu je bilo vode. Očigledno je da se voda gubi u dolini:

U podnožju jednog zaobljenog brda put je povio levo. Zatim sam nezadugo ponovo skrenuo u levu stranu:

Na sledećem razdvajanju puteva važno je za Sedlar skrenuti desno. Na ovom mestu sam bio nakon skoro sat vremena od polaska:

Put prati malu dolinu. Bilo je sve više snega pa je i moje kretanje bivalo sve sporije:

Zatim je put naglo skrenuo ulevo i izašao na jedan prevoj:

Sa tog prevoja mogao sam, sa svoje leve strane, da vidim padine Belave, a sa desne Crni vrh (890 m):

Sa prevoja put je počeo da se spušta u dolinu. Ovde se javljaju i četinari:

Moj pogled se polako otvarao ka dolini Sedlar:

Posle sat i po vremena hoda po hladnom vremenu, našao sam se u blizini velike napuštene farme u Sedlaru:

Farma se nalazi na oko 6 km od skretanja sa puta za Ponor, na granici pirotske i belopalanačke opštine i na 550 m nadmorske visine. S obzirom na vremenske uslove koji su me tada pratili, dolazak do nje sam doživeo kao svoj veliki uspeh:

U neposrednoj blizini pojate je česma. Nekada je služila i kao pojilo za stoku. Voda je do nje crevom sprovedena sa jedne kaptaže koja se nalazi malo dalje. Posetioci su ovde vrlo retki, posebno zimi...

Trajanje relacije: oko 4h

Zahtevnost relacije: teška (3/5) - u zimskim uslovima kakvi su opisani u ovoj priči

Karakteristike: lepa dolina na granici dve opštine i između padina Belave i Crnog vrha; mesto nekadašnje farme, sada prilično napušteno i malo poznato, skrovito (za njega planinari i ne znaju); ukoliko vam kraj nije privlačan zimi, posetite Sedlar u proleće ili leto - tada je prelep i bogat vodom (pronađite moje ranije priče u sekciji ,,Arhoiva predloga''), a pokušajte da do njega dođete i iz drugih pravaca - iz belopalanačkih sela Telovca ili Čiflika

Rizici: markacije, putokazi i usmerenja ne postoje, a kraj je prilično pust pa ne treba kretati bez društva nekoga ko ga dobro poznaje; divlje životinje