7jan2025 Pronađite put do sela Crvene Jabuke

Posle Drugog svetskog rata je izgrađen put koji polazi iz Ljuberađe. Danas je ta deonica, duga 27 km, preko Berduja, Leskovice, Radosina i Rakov Dola, prohodna samo za terenska vozila. U Crvenu Jabuku se može i iz Rakite, preko Biljinih bara. Ja sam u februaru 2015. isprobao najbolji način dolaska - sa vlasotinačke strane i uz prelepu dolinu reke Tegošnice...

Usput sam obišao Svođe, prvo naselje u opštini Vlasotince iz pravca Babušnice i Pirota. Početni deo sela je dosta daleko od njegovog centra:

U centru Svođa, udaljenom od Pirota oko 46, a od Vlasotinca 15 km, nalazi se važna raskrsnica. Gledano iz pravca Pirota, desno se ide za Vlasotince i Leskovac, a levo se produžava za Crnu Travu i Vlasinsko jezero. Tu su i ostale najvažnije zgrade u selu - velika osmogodišnja osnovna škola (1964. godine brojala oko 1300 đaka!), zadruga i prodavnice:

Malo dalje je veliki most na Lužnici, a ispod njega ušće ove reke u Vlasinu:

Tegošnica je mesto gde se istoimena reka uliva u Vlasinu. Udaljena je od Svođa oko 6.5 km. Tu, na nekih 370 m nadmorske visine, počinje 17 km duga deonica puta do Crvene Jabuke. Celom dužinom on vodi uz dolinu reke. Iako duga i naporna, to je najbolja trasa puta za dolazak do ovog udaljenog babušničkog sela.

Ja sam u zimu 2015, a i nekoliko puta kasnije, ovu deonicu prelazio automobilom. Voleo bih da je nekada, po lepom vremenu i u dobrom društvu, prepešačim, jer su dolina Tegošnice i sama reka prelepi:

Ovaj putni pravac je prosečen za potrebe kamenoloma u blizini sela Rakov Dol. On se nalazi otprilike na 12. kilometru od Tegošnice. S jedne strane, odlična stvar je što su meštani Dobroviša, Radosina, Rakov Dola i Crvene Jabuke dobili priliku da do svojih sela dođu boljim putem, ali s druge - taj isti put mnogo upropaštavaju teški kamioni natovareni separacijom iz kamenoloma. Tako su njegova negativna obeležja: oblaci prašine, blato i nezgodni susreti sa velikim kamionima. Skretanje za vlasotinačko selo Dobroviš je na 5. a za babušničko selo Radosin na 10. kilometru od odvajanja sa glavnog puta za Vlasinu u Tegošnici.

Naravno da ima i dobrih deonica na ovom putu, na kojima se može voziti i u višoj brzini, pogotovo u njegovom drugom delu:

Prolazak kroz kamenolom je pre 10 godina izgledao ovako:

Na oko 4 km pre Crvene Jabuke je još jedna važna lokalna raskrsnica. Tu se uključuje sa leve strane pomenuti put iz pravca Ljuberađe. Na drugu, desnu stranu se odvaja put do jednog veoma lepog, zanimljivog i istorijski važnog mesta za čitavu jugoistočnu Srbiju - proplanka na planini Tumbi, na kome se nalazi veliki spomenik srpskim ratnicima i na kome se svakog 21. jula održava tradicionalni vašar. Raskrsnica se nalazi na 640 m nadmorske visine:

Posle ovog mesta počinju sa obe strane puta da se nižu prve crvenojabučke kuće i mahale. Crvena Jabuka je selo koje zauzima veliku površinu i ima više udaljenih mahala:

Već sam bio na ulazu u ,,glavni'' deo sela. Sa leve strane sam primetio jednu kuću sa spomen-pločom. Crvena Jabuka je poznato ,,partizansko selo'':

Do centra sela meni je iz Tegošnice trebao čitav sat vožnje. Ako idete iz Pirota, računajte da ćete u Crvenu Jabuku na opisani način stići tek nakon dva sata vremena.

U centru sela je najpre veliki spomenik poginulim meštanima u Balkanskim ratovima i Prvom i Drugom svetskom ratu. Jedan je od najvećih u Pirotskom okrugu:

Zadružne prostorije i škola su centar života u ovom zabačenom planinskom selu:

Seoska crkva je sagrađena 1868. godine i posvećena je Svetom caru Konstantinu i carici Jeleni. Obnovljena je 2011, velika je i veoma lepa. Posetili su je lično 1892. godine kralj Aleksandar Obrenović i kraljica Draga Mašin. Oni su tada crkvi i selu darivali dva velika i lepa zvona. Meštani sela i njihovi gosti iz cele Srbije se ovde okupljaju svakog 3. juna, na Kostadinovdan:

U porti crkve je i spomenik Davidu Petkoviću, nekadašnjem trgovcu i prvom poslaniku Sreza trnskog 1878. godine. Deo svog života je proveo u pirotskom selu Blatu.

Trajanje relacije: 5h

Zahtevnost relacije: teška (4/5)

Karakteristike: zabačeno, ali zanimljivo planinsko selo koje je nekada bilo veliko i živo, a do koga se sada najlakše dolazi sa teritorije vlasotinačke opštine i kroz prelepu dolinu reke Tegošnice

Rizici: udaljenost od Pirota je velika; put od Tegošnice (17 km) je dug i naporan i u zavisnosti od doba godine prašnjav ili blatnjav