5jun2019 Obiđite Špaj, jedno od najzanimljivijih belopalanačkih sela

Vremenske prilike ne idu na ruku planinarima. Zbog toga je moj savet da, ukoliko ste u mogućnosti, posetite jedno selo u opštini Bela Palanka, koje ima čudno ime i koje je nekada bilo mnogo značajnije i uticajnije nego danas. Ja sam u njemu poslednji put bio 26. aprila 2018.

Špaj je udaljen od Crvene Reke i magistralnog puta Niš - Pirot oko 2.5 km, a od opštinskog centra u Beloj Palanci oko 11 km. Nekoliko puta sam bio u njemu pa će i naredne fotografije predstavljati kombinaciju onih koje su nastale u februaru 2012, martu 2014 i aprilu 2018.

Skretanje sa magistralnog puta se nalazi na pravcu koji prolazi kroz Crvenu Reku i gde je, zbog čestih policijskih patrola, ograničena brzina kretanja. Gledano iz pravca Niša to mesto izgleda ovako (iz pravca Pirota skrećete levo):

Odmah počinje uspon. Put je prilično uzan i krivudav, a na kratkom rastojanju savladava visinsku razliku od oko 180 m između dva sela (Špaj se nalazi na oko 450 m visine). Ja sam ovu deonicu savladavao i peške, za šta mi je bilo potrebno skoro 30 minuta.

Po izlasku iz Crvene Reke, prolazi se ispod budućeg auto-puta, koji će baš ovde naglo menjati pravac u odnosu na stari magistralni put, obilaziti Sićevačku klisuru sa juga i uključivati se kod Proseka na obilaznicu oko Niša. Sada su na ovom mestu radovi u završnoj fazi, a evo kako je sve to izgledalo u martu 2014:

Levo od podvožnjaka, prilikom izgradnje Koridora 10, u septembru 2013, na trasi samog auto-puta, otkriveni su ostaci jedne ranohrišćanske bazilike. Lokalitet je nazvan Kladenčište, a da se ne bi remetili već započeti radovi na auto-putu, a i u cilju očuvanja istorijskih tragova, izvršeno je njegovo zatrpavanje (u julu 2015). Ja sam imao priliku da ostatke te bazilike vidim i snimim. Pretpostavlja se da je poticala iz IV veka, a da je obnovljena u VI:

Posle kratke, ali teške deonice puta dolazi se do polja u kome se nalazi selo Špaj. Na ulazu u samo selo put je najgori, razrovan bujicama i blatnjav.

Ono što prvo upada u oči, jeste veliki broj napuštenih kuća. Danas je selo avetinjski prazno, a nije teško zaključiti da je nekada imalo mnogo veći značaj. Starci su pomrli, a nešto malo mlađih ljudi sišlo je bliže putu, gradovima i palankama u okolini. Po popisu iz 1948, Špaj je imao 575 stanovnika, 2002. ih je bilo 81, a sada ih je sigurno višestruko manje.

Najznačajniji objekti u selu nalaze se u njegovom centru. Pre svega, to je stara seoska crkva sa zvonikom. Posvećena je prepodobnomučenici Paraskevi, a obnovljena je i osveštena u jesen 1999. godine:

Posetio sam njenu unutrašnjost u proleće 2018, zajedno sa svojim školskim drugom Dimetom, čiji je otac bio poreklom iz ovog sela. Meni je pripala dužnost i čast da svog druga dovedem prvi put u selo njegovih predaka.

Na zidu zvonika je ploča sa natpisom koji govori o jednom događaju iz Prvog svetskog rata. Nije je bilo tokom mojih ranijih poseta ovom mestu:

Preko puta crkve je seoska česma, a iza nje i čuvena špajska škola. Njena slika me uvek rastuži jer znam da je priča o njoj istovremeno i priča o ovom veoma zanimljivom selu. Milutin Garašanin, ministar unutrašnjih dela Kraljevine Srbije, jednom prilikom je rekao: ,,Narod koji malo daje na škole, mnogo više gubi od zlih ljudi i lopova.'' Tačnost navedene izjave lako je utvrditi na primeru ove škole.

Škola u selu Špaj počela je da radi mnogo pre oslobođenja ovog dela Srbije od Turaka. Mada je po nekim izvorima počela sa radom još 1857. godine, verovatnije je da je godina osnivanja 1862, jer je te godine izgrađena i špajska crkva pa je najverovatnije i škola u početku radila pod njenim uticajem. Broj razreda je postepeno rastao i 1869. godine osveštane su crkva i potpuna četvororazredna škola. Škola u Špaju je prvobitno bila otvorena u crkvenoj kući koja se zvala ,,ćelija'', pa se zbog toga i danas prostor ispred škole naziva Ćelije. Ovaj naziv potiče od soba za stanovanje učenika koji su dolazili u školu iz udaljenijih sela.

Prema izveštaju školskog nadzornika, u školskoj 1883/84. špajska škola je imala 59 učenika. U to vreme u Pirotskom okrugu samo su 4 škole imale više đaka: pirotska muška i ženska škola, belopalanačka i sukovska škola. Nova školska zgrada je izgrađena 1924. godine i po kazivanju meštana bila je prava ,,lepotica''. Sem Špajaca školu su pohađali i učenici iz Tamnjanice, Toponice, Crvenog Brega, Leskovika, Crnča, Kosmovca, Vete, Glogovca i Vrgudinca.

Škola u obližnjoj Crvenoj Reci počinje sa radom 1926. godine i tada kreće opadanje značaja škole u Špaju, do tada najvažnije i najstarije u čitavom kraju. Još početkom XX veka, stanovništvo počinje da migrira iz viših predela u dolinu reke Nišave, kroz koju prolaze važan međunarodni put i pruga, tako da Crvena Reka postaje primarno naselje u kraju, uzimajući taj primat Špaju koji gubi i školu i parohiju.

Špajska škola je reživela nemirna i ratna vremena, ali je prestala sa radom 1961. Od tada je prepuštena zubu vremena i neodgovornog društva.

(Letopis škole ,,Jovan Aranđelović'' u Crvenoj Reci, tekst ,,Škola u Špaju'')


Iznad sela, na brdu Trševici, karakterističnom po neobičnim stenama i brojnim rupama i pećinama, nalazi se repetitor. Kada se nađete u ovom selu, odvojite malo vremena i popnite se do njega. Sa ovog mesta se pruža lep pogled na Belopalanačko polje, kao i na Trem, najviši vrh Suve planine:

Kada sam izdavao svoju kljigu ,,Lepa, zanimljiva i manje poznata mesta u pirotskom kraju'', u maju 2018, nekoliko meseci ranije morao sam da je ,,zatvorim'' zbog priprema za štampanje. Kasnije mi je bilo žao što u nju nisam uneo svoje doživljaje sa nekih mesta koja sam posetio upravo u tom periodu, kao i nekih priča koje sam tada čuo. Jedna od takvih priča je i ona koja se odnosi na poreklo neobičnog imena sela Špaj. Ispričao mi ju je moj mlađi kolega Nenad Madić, koji ju je svojevremeno pročitao u ,,Politikinom zabavniku''. 

Dobro poznata reč ,,špajz'' je reč nemačkog porekla i označava ostavu, spremište, skladište. Već sam naveo da se iznad sela, u masivu brda Trševice, nalazi veliki broj pećina i rupa. One su navodno povezane i formiraju komplikovani lavirint. Po legendi, na kraju tog lavirinta i spleta pećinskih kanala, nalazi se jedna prostorija (zvana ,,špajz'' ili samo ''špaj'') u kojoj je sakrivena velika količina blaga. Onaj ko reši tajnu lavirinta i pronađe put do te poslednje prostorije, biće bogato nagrađen.

Trajanje relacije: oko 2.5h

Zahtevnost relacije: umerena (2/5)

Karakteristike: selo koje ,,umire prirodnom smrću'', a za koje su vezane mnoge interesantne priče; lep pogled na Belu Palanku u daljini sa repetitora na Trševici

Rizici: loš put od Crvene Reke do Špaja