7nov2018
Pronađite Nanin kladenac, nekadašnje zborno mesto hajduka
Postoji nekoliko mesta u pirotskom kraju do kojih sam prvi put došao u vreme kada je moja knjiga bila u fazi pripreme za štampu i izdavanje, a koja su zbog lepote i zanimljivosti sasvim sigurno mogla da pronađu svoje mesto u njoj. Jedno od njih je Nanin kladenac u blizini Pokrovenika, koga sam posetio 10. marta 2018. Moja preporuka je da iskoristite neobično toplo i suvo jesenje vreme za posetu ovom zanimljivom mestu.
Pokrovenik je veoma živopisno staroplaninsko selo. Nalazi se na oko 16 km severno od Pirota. Do njega se relativno lako dolazi - krenete putem za Zavojsko jezero, prođete Koprivšticu i skrenete levo na makadamski put koji vodi pravo do sela (skretanje je obleženo putokazom i prikazano na prvoj slici). Ova deonica je duga oko 2.5 km i ja vam preporučujem da je pređete peške. Inače, solidnog je kvaliteta tako da do samog Pokrovenika možete stići i automobilom.
Na ulasku u Pokrovenik ostaviće vas bez daha panorama ovog nekada velikog sela. Nažalost, većina seoskih kuća je odavno napuštena. Uglavnom su građene od kamena i pokrivene kamenim pločama pa otuda i naziv selu. Neki ga nazivaju i Pokrevenik.
Pošto se u okolini Pokrovenika nalazi nekoliko mesta sa ,,hajdučkim'' imenima, ovaj kraj često obilaze ljudi koji, obično noću i sa priručnim detektorima i krampovima, pokušavaju da pronađu svoju sreću. Posebno su im interesantna teška kamena korita iz kojih se nekada napajala stoka. Zbog toga su mnoga od tih korita polomljena i potpuno uništena, a neki planinski izvori su nakon toga i potpuno presahli.
Da bi ste stigli do Naninog kladenca, prođite dobar deo sela i otprilike na polovini skrenite levo gore, na mestu prikazanom na sledećoj slici:
Kreće najteži deo relacije jer je uspon jak, a seoski put kasnije postaje uska staza. Usput vam se otvara lep pogled na selo i staroplaninski venac na istoku. Potvrda da se nalazite na pravom putu treba da budu mala borova šuma zapadno od sela i jedna česma sa pojilom za stoku.
Posle otprilike 15-20 minuta od skretanja u selu, treba da izađete na zaravan koja je na skoro 900 m nadmorske visine i na kojoj se nalazi stari Ozrimski krst. Ne znam njegovu istoriju i nisam uspeo da pronađem priču o poreklu njegovog imena. U neposrednoj blizini krsta se nalazi raskrsnica seoskih puteva - desno se može za severni deo Bukovačkog dola i kraj koji se naziva Skrivena, a nalazi se između Pokrovenika i donjeg toka Visočice (nizvodno od Zavojskog jezera), a levo za drugi, južni deo dubokog Bukovačkog dola i selo Temsku.
Da bi stigli do Naninog kladenca, krenite putem levo. On može da bude blatnjav i teško prohodan, ali nepogrešivo vodi do samog odredišta. U jednom trenutku će vam se sa leve strane ukazati severne padine Golaša, planinskog venca koji se prostire južno od Pokrovenika i čiji je najviši vrh visok 1112 m.
Put zatim vodi ispod samog venca Golaša, teren je prilično valovit, a usput ćete preseći par planinskih potoka i preći preko nekoliko livada. Kada sam ja prvi i za sada jedini put išao u potragu za Naninim kladencem u martu 2018, par puta mi se učinilo da sam stigao na odredište i isto toliko puta sam se razočaravao i čak razmišljao o odustajanju. Kraj je pust i jedino ukoliko budete imali sreće moći ćete da pitate nekog lovca ili seljaka za usmerenje.
Posle nekih 35 minuta hoda od Ozrimskog krsta (ili otprilike 1.5 km) ja sam stigao do mesta gde se nalazi Nanin kladenac. Neposredno je pored puta koji dalje produžava za Temsku. Za one koji očekuju nešto spektakularno, on može predstavljati i razočaranje, jer se ne izdvaja ničim posebnim po svom izgledu od brojnih drugih izvora koje ste posećivali. Kada sam se ja našao pored njega, bio je izuzetno bogat vodom i formirao je potočić koji se slivao prema Bukovačkom dolu i reci Temštici.
Ovde treba dobro odmoriti pred povratak preko Ozrimskog krsta i Pokrovenika. U junu 2011. godine, ja sam pokušao da do ovog mesta dođem iz pravca Temske. Put za Nanin kladenac i Pokrovenik se odvaja od asfaltnog puta za Topli Do malo posle sela, odnosno neposredno iznad poznatog kupališta Krivi vir. Međutim, uspon je jak, put većim delom prolazi kroz šumu i nije obeležen, ima nekoliko usputnih račvanja puteva, tako da sam posle sat vremena tumaranja po šumovitom kraju koji se naziva Bukovica, odlučio da odustanem i vratim se u Temsku. Zbog toga za odlazak do Naninog kladenca preporučujem put preko Pokrovenika, jer je on dosta lakši, a i kraći.
Pošto je u prošlosti Nanin kladenac predstavljao interesantno mesto za hajdučke družine, njegova okolina je kao i sam Pokrovenik na stalnoj meti tragača za zlatom.
Ovo mesto sam pomenuo u svojoj knjizi u delu o selu Oreovici i čuvenom hajdučkom četovođi Stojanu Stefanoviću Dubanći, poznatijem kao Stojan Oreovački. Ovaj neustrašivi borac predstavljao je strah i trepet za Turke u pirotskom kraju, a umeo je da se veoma brzo preruši i tako prevari Turke.
Kada su jednom prilikom Turci organizovali veliku poteru sa oko tri stotine ljudi, protiv Stojanove hajdučke družine, on se prerušio u seljaka i umešao u poteru. Ceo dan je bio sa Turcima, a da ga oni nisu prepoznali. Seljaci koji su to znali nisu hteli da ga odaju.
Pri povratku iz potere, buljubaša (kapetan u turskoj vojsci) je zastao kod Naninog kladenca da se napije vode. Uzeo je svoj tas (vrsta posude za vodu), napio se vode i dao drugima da piju iz njega. Uzeo je i Stojan, napio se hladne izvorske vode i umakao u šumu sa tasom. Sutradan je po jednom seljaku poslao buljubaši tas uz pozdrav:
,,Pozdravi buljubašu, daj mu tas i kaži mu da mi ga je juče dao da se napijem vode na Naninom kladencu.’’
Trajanje relacije: oko 3.5h
Zahtevnost relacije: srednja (3/5)
Karakteristike: moguće skratiti relaciju dolaskom u Pokrovenik automobilom, lep pogled sa Ozrimskog krsta (može se videti i Midžor!), lepa priroda u Bukovačkom dolu
Rizici: blatnjav put od Ozrimskog krsta do Naninog kladenca, ne postoje markacije