25nov2020
Obiđite Studenu i njenu Crkvu Svetog Nikole
Lepo babušničko selo Studena nalazi se u dolini u kojoj se više potoka spaja i gradi Murgavicu, reku čije ime asocira na starovlaška nomadska plemena. Nalazi se na putu koji centar opštine, Babušnicu, povezuje sa selom Zvonce, nekada aktivnom Zvonačkom Banjom i nekadašnjim rudarskim selom Rakita. Poslednje je ,,srpsko’’ selo na tom potezu, jer se na oko 3 km posle nje nalazi ,,podeljena’’ Preseka, a zatim slede babušnička sela sa većinskim bugarskim stanovništvom.
Od Babušnice je Studena udaljena 18.5 km, a od Pirota oko 43.5 km (ukoliko se ide putem preko Babušnice). Selo je gotovo podjednako udaljeno od Pirota i ukoliko se do njega ide preko Sukova, Trnskih Odorovaca i Zvonačke Banje. Prvo pitanje koje postavljate sebi, kada želite da posetite Studenu iz Pirota, jeste kako stići tamo. Moj odgovor je jednostavan - koristite oba puta. Za ljubitelje prirode i lepih pejzaža, preporuka je da naprave krug u dužini od oko 88 km i da uživaju u prirodi prolazeći kroz tri opštine - Pirot, Babušnicu i Dimitrovgrad.
Moram da priznam da prilično dugo nisam bio u samom selu pa su fotografije kojima ilustrujem sledeći tekst nastale još 12. aprila 2014. i 5. decembra 2015. Potrudiću se da grešku u narednom periodu ispravim.
Već sa prilaza Studeni biće vam jasno da je u pitanju prilično raštrkano selo. Južno od nje uzdižu se vrhovi Šiljegarnik, Crni vrh i Gnoj, od kojih su zadnja dva na visini većoj od 1400 m i na kojima se i u kasno proleće može videti sneg:
Na osnovu prethodnih fotografija, lako ćete zaključiti da je Studena izuzetno bogata vodom. Uostalom, selo je dobilo svoje ime po tome što se u njegovoj okolini nalaze izvori studene (hladne) vode. Pored zemljoradnje i stočarstva, drvarenje i pčelarstvo su glavne delatnosti stanovnika ovog i susednih sela.
Bilo da ste došli iz pravca Valniša ili Preseke, ostavite auto na glavnom drumu i, na mestu prikazanom na poslednjoj fotografiji, krenite u donji deo sela. Vrlo brzo ćete se naći u centru sela gde su zadružni dom, prodavnica i spomenik palim borcima. Ono što je interesantno je činjenica koja se može pročitati na spomen-ploči na ulazu u nekadašnji zadružni dom - u u Studeni je u proleće 1944. formiran Pirotski narodnooslobodilački partizanski odred. Prvi komandant tog odreda bio je poreklom baš iz ovog sela i poginuo je nakon oslobođenja Pirota, marta 1945. godine, u borbi sa zaostalim bugarskim fašistima i to na dužnosti komandanta Okružne narodne milicije.
Studena je nekada bilo prilično veliko selo, jedno od najvećih u lužničkom kraju - 1948. godine brojalo je 1414 stanovnika, da bi njih po popisu iz 2011. bilo višestruko manje - 132. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 680 m. Kao i sva seoska naselja u babušničkoj opštini, obitava na rubu egzistencije i deli sudbinu svih planinskih sela pirotskog kraja.
Nastavite putem u zapadni deo sela, niz reku:
Nemojte se iznenaditi ako morate da prelazite potočiće na improvizovanim mostićima. Na sledećoj slici je moj kolega i dobar drug, Dejan Tričković, po ocu poreklom iz Studene. Jedna je od osoba koje su mi najviše pomogle na prikupljanju materijala za knjigu koju sam izdao 2018. U decembru 2015. našli smo se u Studeni u povratku iz obližnje Preseke, a nakon posete jami Bezdanka. Dejan je želeo da mi pokaže glavnu ,,atrakciju'' svog sela, staru Crkvu Svetog Nikole:
Iako je crkva bila u izuzetno lošem stanju, ja sam tada bio oduševljen njenom lepotom i starinskim izgledom. Obilazio sam je sa svih strana kako bih pronašao pravi kadar za fotografisanje:
Koliko me zadivila lepota crkve, toliko sam bio razočaran stanjem u kome se nalaze njen krov i unutrašnjost, a posebno ikonostas koji je u potpunosti bio devastiran:
Crkva je posvećena Svetom Nikoli Mirlikijskom. Igrađena je davne 1867. godine, za vreme vladavine sultana Azizija, o trošku naroda iz okolnih sela. Mestimično je oslikana 1870. godine u vreme Bugarske egzarhije i arhiepiskopa nišavskog Partenija. Iz tog vremena je i zvonik zapadno od crkve, pored koga se nalazi spomen-ploča iz 1934. godine, posvećena pogibiji kralja Aleksandra u Marseju:
Crkva je odavno napuštena i krajem 2015. godine je bilo jasno da sve teže odoleva zubu vremena. Međutim, još tada je postojala inicijativa da se ovaj verski objekat obnovi i tako sačuva od zaborava. Konkretni efekti te inicijative počeli su da budu vidljivi ove jeseni. Od novca, koji su meštani Studene i susednih sela, ljudi poreklom iz ovog kraja kao i svi oni kojima je Studena u srcu, sakupljali godinama, započela je obnova stare seoske crkve. Za početak, urađeno je ono što je najvažnije - crkva je dobila novi krov. Pretpostavljam da već na proleće slede radovi na obnovi unutrašnjosti crkve. Iz ugla nekoga ko je obišao gotovo sve verske objekte u pirotskom kraju, dalja obnova sigurno neće biti laka, ali verujem da nije daleko dan kada će Crkva Svetog Nikole zasijati nekim novim sjajem.
Zanimljivo je da se pored same crkve nalazi i stara, napuštena zgrada seoske škole. Jedna je od najstarijih u lužničkom kraju - počela je sa radom 1879. godine, odmah nakon oslobođenja od Turaka, a poslednje đake je pozdravila još 1996:
Trajanje relacije: oko 3h
Zahtevnost relacije: umerena (2/5)
Karakteristike: veoma lep deo babušničke opštine, nepravedno zapostavljen; lepo selo Studena sa privlačnom okolinom, obiljem vode i zanimljivom crkvom
Rizici: pojedine deonice puta od Babušnice nisu u najboljem stanju