4dec2021 Izvori pored Pirotskog gradića

Ako ste ovih dana putovali prema Nišu ili boravili na Kaleu, mogli ste da vidite da se na uskom prostoru između petlje na ulazu u grad i kanala Gradića izvode opsežna arheološka istraživanja u cilju uređenja ovog prostora. Nedaleko od lokacije izvođenja ovih radova, nalazi se i jedno zanimljivo mesto, za koje znaju stariji sugrađani. Odvojite malo svog vremena da ga posetite.

U okviru druge faze radova na projektu ,,Oživljavanje srpske srednjovekovne tvrđave Kale'', koje izvodi Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Niša, nastavlja se sa oplemenjivanjem unutrašnjosti Gradića. U planu je da uskoro počne uređenje pomenutog prostora koji je dugo godina korišćen kao divlje parkiralište i predstavljao ruglo na samom ulazu u Pirot. Preduslov da posao bude odrađen je sprovođenje prethodnih zaštitnih arheoloških ispitivanja, kako bi se videlo da li je neophodno i u kolikom obimu zaštititi pronađeno arheološko nasleđe. Na taj način Grad Pirot želi da izbegne moguće probleme prilikom kasnijih građevinskih radova. (https://www.pirotskevesti.rs/pocela-probna-zastitna-arheoloska-istrazivanja-kako-bi-se-pristupilo-uredenju-jos-jednog-prostora-pored-tvrdave-kale/)

Vrelo Banjica se nalazi u samom koritu Kosturske reke, neposredno pre njenog ušća u Bistricu, u podnožju Sarlaha. Kada je osamdesetih godina prošlog veka izgrađena petlja na ulazu u grad iz pravca Niša, postalo je praktično nedostupno. Jedno vreme, za vreme rada ,,buvljaka'' na mestu gde se planira izgradnja nove pirotske autobuske stanice, bilo je uočljivo ispod nadvožnjaka preko tunela. Kao neko ko je svoje detinjstvo proveo u Barju, na Kaleu i Sarlahu, dobro znam za njegovo postojanje (sledeće dve fotografije su nastale 26. aprila 2015):

Relativno visoka temperatura vode sa Banjice (15-18oC) ukazuje da ona dolazi iz velike dubine. Ovo vrelo je prvi put kaptirano za vreme bugarske okupacije u Drugom svetskom ratu mada se sa sigurnošću može tvrditi da se stanovništvo grada (tj. Pazara) snabdevalo vodom sa njega i mnogo ranije. Kod savremenog rešavanja problema vodosnabdevanja Pirota, krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog veka, Banjica nije uzeta u obzir zbog relativno male izdašnosti vrela. Ranije su vodu sa Banjice žene koristile za pranje, a takođe je do sedamdesetih godina prošlog veka njena voda bila sprovedena do starog bazena koji se nalazio u parku pored Gradića (dugo je bio napušten, a nedavno je zatrpan). U neposrednoj blizini Banjice najverovatnije se nalaze ostaci ranovizantijskog naselja Kvimedave iz vremena Justinijana.

Do Banjice ćete najlakše doći ako krenete starim putem za Gnjilan, ispod Sarlaha, i pre uspona prema tunelu spustite se do mostića na Kosturskoj reci koji je nekada omogućavao pristup ,,buvljaku''. Vrelo se nalazi na par desetina metara uzvodno od mostića, na levoj obali rečice. Nedavno je taj prostor očišćen i izgleda bolje u odnosu na moje fotografije od 3. februara 2019:

Zanimljivo je da su srednjovekovni putopisci i putopisci XIX i XX veka, prilikom svojih proputovanja kroz Pirot, dosta pažnje posvećivali ovom delu grada i vrelu Banjica (Saška Velkova i Mila Panajotović: Putopisci o Pirotu i pirotskom kraju, Muzej Ponišavlja Pirot, 2012). Tako, Jakob Betcek, opisujući svoj boravak u Pirotu decembra 1564. godine, kaže:
,,Dva sata pre smrkavanja došli smo u jedan grad nazvan Pirot. U njemu je rođen car Pir. Ispred tog grada na steni, između dve manje, teče reka pored koje se nalazi stari zamak. Na kratkom rastojanju iznad zamka izdiže se kamenita planina, u čijem podnožju, blizu jednog zida zamka, na tri mesta izvire hladna i bistra voda. Ova voda nije dobra za piće jer je teška i onaj ko je popije oseća kamen u stomaku.''
Melhior Bezolt je boravio u Pirotu septembra 1584. godine:
,,Pored Pirota, na jednoj visokoj steni nalazi se stari opusteli zamak. Nedaleko od njega postoji jedan izvor u čijoj blizini je rimski imperator Marko Antonije, koji je vladao pre 1400 godina, porazio germansko pleme Gota. Zbog toga je u njegovu čast izgrađen trofej ili stub pobede, koji se nalazi blizu izvora. Postoji još jedan zaobljeni kamen visine oko polovine čoveka, sa grčkim natpisom, koji se ne može lako pročitati.''
Rajnold Lubenau 1587. godine piše:
,,Na ulazu u grad, ispod jedne stene, izvire jak rečni izvor. Oko grada protiče jedna reka, koja pokreće točak sa lopaticama koje zahvataju vodu i izbacuju je u žlebove. Na taj način voda se odvodi u hamam. Ta voda delimično teče i oko tvrđave, koja se nalazi na jednoj steni i nekada je bila veoma čvrsta, dok je sada sasvim porušena, ostale su samo neke kule na kojima rode prave svoja gnezda.''
Čuveni otomanski putopisac, Evlija Čelebija, pored podrobnih podataka o Pirotu, u svom putopisu iz 1660. godine piše i sledeće:
,,Ispod litice na kojoj se nalazi tvrđava izvire vrelo koje je kao voda života. Na toj vodi podignut je omalen most sa jednim lukom, a u blizini toga mosta nalazi se Ahmed-dedino turbe. S druge strane postoji malo javno kupatilo.''

Jasno je da se u navedenim putopisima pominje i česma Šopka, koja se nalazi ispod zapadnih zidina Momčilovog grada ili Gradića. Od vrela Banjica udaljena je vazdušnom linijom oko 150 m i nalazi se na desnoj obali Bistrice u koju se uliva Kosturska reka. Pojava ovog izvora je potvrda postojanja cirkulacije voda koje teku ispod korita Bistrice i pod dejstvom hidrostatičkog pritiska sifonalno ističu na njenoj desnoj obali. Verni tradiciji, stariji ljudi ovog dela grada (Kalea) i danas za piće koriste vodu sa Šopke.

Na prethodnoj slici od 14. marta 2011. je moja tada šestogodišnja ćerka. Danas je, u sklopu rekonstrukcije Pirotskog gradića, ovaj prostor bolje uređen.

Trajanje relacije: oko pola sata

Zahtevnost relacije: laka (1/5)

Karakteristike: deo grada koji je nekada imao mnogo veći značaj i koji poslednjih godina ,,oživljava''; vrelo Banjica na kome su žene ranije prale veš, a deo vode betonskim kanalom i mostićem preko Bistrice bio usmeren u nekadašnji bazen u parku pored Gradića

Rizici: budite oprezni kada od nekadašnjeg mostića prema starom ,,buvljaku'' krenete uz Kostursku reku do Banjice