19jun2022 Braćevci, stari put za Smilovce i Izatovska čuka

Ne tako davno nije postojao sadašnji moderni put koji prelazi preko planine Vidlič, povezujući Odorovsko polje i Zabrđe sa Gornjim Visokom. Zbog toga je stari planinski put Smilovci - Braćevci dugo predstavljao najkraću vezu između ovih udaljenih delova dimitrovgradske opštine. Zanimljivo je da su ovim putem nekada prolazili i manji autobusi. Ja sam prvi put prešao ovu nimalo laku deonicu nekoliko puta ratne 1999. godine, vojnim Pinzgauerom i kao član patrole Vojne policije.

Braćevci su jedno od manjih sela u opštini Dimitrovgrad. Mesto se nalazi na severnim padinama Vidliča, skriveno u šumi pored same reke Visočice, a zagledano u visove Stare planine. Sa putem Slavinja - Izatovci povezuje ga oko kilometar zemljanog puta, kao i most preko Visočice. Udaljenost od Dimitrovgrada je oko 33 km, a od Pirota oko 36 km, putem preko Visočke Ržane i Slavinje. Kada sam poslednji put obilazio ovo selo, 23. avgusta 2014. (slike u ovom članku su nastale upravo tada), put od Slavinje prema Izatovcima je bio u lošem stanju. Danas je to nova i odlična deonica puta. Na sledećim fotografijama možete da vidite vrhove Izatovsku čuku (1255 m) i Golemi kamik (1273 m), a na poslednjoj fotografiji je stari krst koji se nalazi pored samog puta koji vodi za Braćevce od raskrsnice na kojoj se skreće za Kamenicu i Senokos:

Most preko Visočice na ulazu u selo:

Braćevci su ranije bili poznati pod nazivom Brajkovci ili Brajćovci. Po predanju, naselje su osnovala izvesna braća pa otuda ime selu. Druga teorija kaže da je to naselje koje je naselio neki Brajko. Braćevci su 1921. godine brojali 385 stanovnika, a skoro vek kasnije, 2011. godine, popisano je svega njih petoro.

U centru sela se nalazi proširenje sa česmom i karakterističnim lančićem za koji je privezano lonče za vodu. Ovo je obeležje mnogih sela u opštini Dimitrovgrad:

Braćevci su nekada bili poznati po crepu. Naime, u okolini sela nalaze se majdani prvoklasne gline, savršene za izradu crepa. Zahvaljujući toj činjenici i potrebama staroplaninskih sela, preduzimljive braćevačke porodice osnovale su, svojevremeno, akcionarsko društvo i podigle crepanu.
S obzirom da su Braćevci uvek bili u pograničnom pojasu (sa ove ili one strane granice), braćevački crep je pratio teritorijalnu pripadnost. Kvalitet je ostajao nepromenjen, što svedoče krovovi kuća po okolnim selima, koji su i danas pokriveni baš tim crepom. Izgleda kao da je postavljen tek pre desetak godina. Razlikuje se samo ime istog proizvođača. Jednom je to ,,Petrov, Manov i Novov’’ a.d., a potom ,,Petrović, Manović i Novović’’ a.d. i tako u krug.
Pouzdan i nezamenjiv, braćevački crep je preživeo međudržavne i druge društvene promene i reforme. Nakon ,,uspešne’’ nacionalizacije u jesen 1953. godine, crepana je preseljena u selo Poganovo u kome je radila još petnaestak godina. (http://www.srbijaplus.net/bracevci-dimitrovgrad.htm; autor teksta Zoran Cvetković, Magazin za nacionalnu geografiju, kulturu i tradiciju - Srbija plus)
U leto 2014. bio sam rešen da ponovim avanturu koja se desila 15 godina ranije i da ponovo prođem delom starog puta između Braćevaca i Smilovaca. Moj krajnji cilj tog toplog popodneva bio je vrh Izatovska čuka, koji se nalazi tačno iznad sela Izatovci po kome je i dobio ime. Stari put za Smilovce počinje upravo pored stare česme u centru Braćevaca:
 
 
Kako je put za Smilovce bio prilično zapostavljen u prethodnom periodu, bio sam u nedoumici da li se nalazim na pravom mestu. Jedini dokaz da je to isti onaj put kojim sam prošao u proleće 1999. bili su stari kameni stubovi sa ispisanom kilometražom. Put je bio prilično ruiniran, na pojedinim mestima, u gustoj šumi, ostao je bez tvrde podloge pa je bilo i dosta blata. Izbrojao sam ukupno tri velika zaokreta ili serpentine na putu:
 
Sa porastom nadmorske visine sve je lepši pogled u pravcu severa i Stare planine, posebno na Rosomački vrh i Boljevske vrhove:
 
Na mestu prikazanom na sledećoj fotografiji trebalo je skrenuti levo. Ja sam produžio pravo, otišao isuviše u pravcu zapada i stigao skoro do iznad Slavinje. Uvideo sam grešku i vratio se na pravi put izgubivši skoro pola sata vremena:
 
Na pojedinim mestima nisam bio siguran da se nalazim na istom onom putu koji sam prelazio sa vojskom 15 godina ranije. Nedoumicu su uvek razrešavali kameni stubovi sa kilometražom:
 
Posle otprilike sat i po hoda od centra Braćevaca, izašao sam na jednu zaravan, to jest prevoj preko Vidliča, koja se nalazi na visini od oko 1170 m. Sa tog mesta se pružao lep pogled na jug, ka Odorovskom polju i Smilovskim jezerima. Put je dalje nastavljao za Smilovce i učinilo mi se da je ta deonica puta u mnogo boljem stanju, jer se pružala južnom, osunčanom stranom Vidliča. To je isti onaj put na kome se nedaleko od Smilovaca nalazi skretanje za Manastir Sveti Kirik i Julita i koji prolazi nedaleko od atraktivnog smilovskog vodopada Ripalo.
 
Tačno na ovom prevoju je skretanje za obližnju Izatovsku čuku, do koje sam stigao za petnaestak minuta hoda:
 
U podnožju Izatovske čuke prošao sam pored nekoliko lovačkih čeka i lovačke kolibe:
 
Put je produžavao dalje na istok, grebenom Vidliča, u pravcu Golemog kamika koji se nalazi iznad sela Vlkovije:
 
 
Ja sam krenuo naviše, južnim padinama Izatovske čuke, pravo na ovaj vrh. Sa njega sam, na severu, posmatrao venac Stare planine iznad Senokosa i vrh Srebrnu glavu, greben Vidliča, na istoku, i Slavinjski kamik, na zapadu:
 
Za povratak sa Izatovske čuke do Braćevaca bilo mi je potrebno oko 65 minuta brzog hoda. Usput sam brao zrele crvene drenjine. Nikada ranije nisam bio na mestu gde ih je bilo tako puno:
 

Trajanje relacije: oko 5.5h

Zahtevnost relacije: teška (4/5)

Karakteristike: stari planinski put koji je nekada imao veliki značaj i povezivao krajeve i sela koji se nalaze na različitim stranama planine Vidlič; odlični vidikovci sa sjajnim pogledom na okolinu; ima nekoliko izvora sa vodom za piće (Slepi kladenac, Marina česma)

Rizici: nema putokaza i usmerenja, markacije su 2014. bile šture; pošto se ovim putem sada vrlo retko prolazi, jako je zapušten i obrastao vegetacijom tako da na pojedinim deonicama možete biti u nedoumici da li se nalazite na putu kojim su ranije saobraćali čak i manji autobusi