19jan2023 O sankanju i skijanju na Planinarskom domu

Hteo sam da pišem o Bogojavljenskom plivanju za Časni krst u Pirotu. Ali, ta priča je vezana za Gradsko kupalište i vrlo je tužna. Ostaviću je za neku drugu priliku. Setio sam se svojih zimskih raspusta i činjenice da će ovogodišnji raspust proći, a da deca iz pirotskih škola, po svemu sudeći, neće imati prilike da se skijaju i sankaju na Planinarskom domu. U potrazi za snegom, u okviru Božićne škole sportova išlo se prošlog vikenda na Babin zub... Ovo je moje podsećanje na lepe porodične trenutke provedene na Planinarskom domu.

Iako do Drugog svetskog rata u Pirotu nije postojalo organizovano smučarsko društvo, niti je bilo zvaničnih takmičenja, to ne znači da Piroćanci tridesetih godina prošlog veka nisu znali za skijanje.
Prve smučke u Pirotu napravio je Krsta Živković Delimanac 1933. godine. Napravljene su primitivno u stolarskoj radionici od jasenovog balvana, a vezovi su poručeni iz Slovenije. Najteže je bilo saviti ih i napraviti vrh. Prvi ,,smuk'' Delimanac i njegovi drugovi napravili su kroz ,,Dlgošijinu njivu''.
U vremenu od 1933. do 1940. godine bilo je 30-40 Piroćanaca koji su se bavili skijanjem. To su bili mladići, uglavnom zanatlije, đaci i studenti. Najčešće su se skijali na Crnom vrhu, tj. na njegovim severnim padinama prema dolini Dobrodolske reke (mesto ,,Nauši''). U to vreme bilo je i otpora skijanju, što je bilo posledica konzervativnih shvatanja. Zbog toga su pirotski skijaši morali da se bore, kako za nabavku skupe opreme, tako i protiv zastarelih shvatanja. Nisu bili retki slučajevi da su zanatlije u Tijabari, došavši nedeljom rano da počiste radnje, zviždali i lupali u kante onima koji su odlazili na skijanje. Zbog toga su neki smučari iz grada odlazili subotom uveče u Gradašnicu, tamo noćili i u nedelju ujutru odlazili na skijanje na Crni vrh.
Omiljeni smučarski tereni u to vreme, pored Crnog vrha, bili su i: Belava, pomenuta Dlgošijina njiva, Ćosina parasina, Ciganski dol, Mezdrija i tereni oko sela Basare. Kako su ondašnji smučari bolje savladavali tehniku skijanja, tako su tražili duže i ,,opasnije'' terene pa su počeli da prave i prve smučarske ture. Prvi zvanični učitelj skijanja u pirotskom kraju bio je Dimitrije Mitić.
(Živković Jordan i Ilić Branimir: Smučarstvo u Pirotu (njegov nastanak i razvoj) - Pirotski zbornik br. 10, 1979)

Planinarski dom na Vidliču, oduvek jedno od najpopularnijih pirotskih izletišta, izgrađen je 1954. godine. Prva skijaška staza izgrađena je deset godina kasnije - 1964. Nešto kasnije asfaltiran je put od Pirota ka Planinarskom domu. Izletište je udaljeno od centra Pirota oko 13 km. Plato iznad ski-staze, na kome je parking za automobile, nalazi se na nadmorskoj visini od 1030 m.

Ovako su izgledali prvi koraci na snegu moje ćerke Dunje u decembru 2007. godine:

Nezaobilazna stavka, nakon svakog dana provedenog na snegu na Planinarskom domu, oduvek je bila odlazak do obližnjeg hotela na čaj:

Slično je bilo i mesec dana kasnije, u januaru 2008:

Sledeće zimske sezone smo već pravili Sneška Belića i to prvog dana nove godine, 1. januara 2009:

Usledila je mala pauza. Sa sankanjem smo nastavili u februaru 2011. Malo smo tada obilazili i okolinu:

Prve korake na skijama Dunja je napravila 9. marta 2011, i to u ,,noćnom'' terminu. Puštala se u rad nova žičara, otvarao tradicionalni ,,Žckov memorijal''. Bilo je vrlo hladno:

Sledi praznični dan, 15. februar 2012. Mnogo snega je tada bilo na Planinarskom domu:

Već sledeće sezone, u decembru 2012, Gradsko skijalište na Planinarskom domu je bilo još bolje uređeno. Bili smo praktično sami na stazi:

Tamo smo bili i mesec dana kasnije, 20. januara 2013:

Nove skije smo probali prvog dana februara 2014:

Poslednji put smo na skijanju na Planinarskom domu bili u januaru 2016. Tada smo okončali ,,skijašku karijeru'':

Sada smo odrasli i imamo druga interesovanja. Uskoro slavimo punoletstvo...