21jun2023 U okolini Zvonačke Banje potražite kanjon Cedilku i Vetrensko jezero

Moju i starije generacije Piroćanaca vezuju prelepe uspomene na Zvonačku Banju, bazen sa toplom vodom, hotel ,,Mir'', vikendice, prelepu prirodu u njenoj okolini, Asenovo kale... Mnogi ne znaju da se u neposrednoj blizini ove banje nalaze mesta koja se jednostavno moraju posetiti kada se tamo nađete. Svi se nadamo da će Zvonačka Banja doživeti ,,renesansu'' pa će time i ova zanimljiva mesta biti posećenija nego danas.

Najpre o kanjonu Cedilka, koga mnogi nazivaju ,,najužim kanjonom u Srbiji'', jer su stene koje su se nadvile nad rečicom Blatašnicom na vrlo malom međusobnom rastojanju. Kanjon se nalazi u samom podnožju Asenovog kalea (1033 m) i za dolazak do njega sa puta koji prolazi kroz Zvonačku Banju neće vam trebati više od 10 minuta. Početak uske staze koja prolazi kroz šumu je obeležen, ali u letnjem periodu godine može da bude i teže prepoznatljiv zbog vegetacije. Ovako je to izgledalo 19. juna 2016, kada sam Cedilku trebao da predstavim Saški i Dunji:

Najpre se nailazi na kameni most koji premošćuje Blatašnicu. Ovde je nekada prolazila pruga uskog koloseka kojom se prevozio kameni ugalj iz rudnika u okolini Rakite, preko Sukova do železničke stanice u Belom Polju, između Pirota i Dimitrovgrada. Dužina pruge je bila 27 km, građena je 1925/26. godine, a svoje ,,zlatne trenutke'' i najveći transport uglja je imala krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina prošlog veka. Rudnik uglja u Rakiti je konačno prestao sa radom 1963. godine, kada su ova pruga i čuveni voz ,,Ćira'' polako počeli da padaju u zaborav. Ovde u kanjonu Cedilka, ispod Zvonačke Banje, mogu se videti njeni verovatno najbolje očuvani ostaci:

Odmah po prelasku na desnu obalu reke zastaje dah. Pred vama su okomite stene kanjona i tunel kojim su nekada prolazile železničke kompozicije. Ostaci pruge su vidljivi i danas:

Prođite kroz tunel. Ne znam da li ste do sada imali prilike da doživite nešto slično:

Po izlasku iz tunela nastavite da pratite stazu i nekadašnju trasu pruge desnom obalom Blatašnice. Videćete potporne zidove koji su nekada štitili prugu od obrušavanja zemlje. Teren je vrlo strm.

Prolazite pored ribnjaka i stižete do mesta gde se Vetrenska reka uliva u Blatašnicu. Tu je i put koji vodi za Jasenov Del, selo mahalskog tipa koje pripada opštini Babušnica i čije se mahale nalaze na priličnom međusobnom rastojanju. Neke od njih se nalaze upravo u 11 km dugoj Vetrenskoj udolini - Surlanica, Šutalica, Slatina i Stojkovci. Veći deo sela Jasenov Del nalazi se s druge strane Asenovog kalea. Godine 1948. Jasenov Del je imao 1012 stanovnika. Slede nešto starije slike lošijeg kvaliteta, nastale 25. avgusta 2012:

Ne idite glavnim putem koji ovde počinje da se penje i severnom stranom Asenovog kalea vodi prema glavnom delu sela. Krenite putem uz Vetrensku reku. Nemojte se iznenaditi ako budete morali da preskačete s jedne na drugu obalu:

Vetrensko jezero je od skretanja sa puta za Jasenov Del udaljeno nešto više od 1 km i vaša prijatna šetnja do njega će trajati oko 15 minuta. Samo jezero je dugačko oko 200 m, nalazi se na nadmorskoj visini od oko 720 m i lako se može desiti da prođete pored njega a da ga i ne primetite. Razlog za to je što ga od pogleda ,,kriju'' krošnje drveća. Uz to boja jezerske vode se naprosto utapa u okolinu:

Budite obazrivi ukoliko želite da siđete do vode - zbog strmog terena to nije nimalo lako. Zanimljivo je da, uz Krupačko jezero (koje više liči na baru ili močvaru, kod pirotskog sela Krupca) i periodično Berovičko jezero (južno od Pirota kod sela Berovice), ovo jezero možemo smatrati jedinim prirodnim jezerom na teritoriji Pirotskog okruga. Sva ostala jezera (Zavojsko, Smilovska, Divljansko) su veštačka.

Vetrensko jezero nazivaju i Surlaničkim jezerom, po obližnjoj mahali sela Jasenov Del. Urvinskog je tipa i njegov postanak neobično podseća na mnogo poznatiju priču o nastanku Zavojskog jezera u proleće 1963. godine. Naime, posle višednevnih padavina i topljenja nagomilanog snega, 15. februara 1974. godine, Surlaničko brdo je skliznulo i pregradilo Vetrensku reku, koja je u to vreme bila prilično nabujala. (Dušan Đurić: ,,Jasenov Del'', Pirot, 2006)

Iako je malo i prilično zabačeno, ovo jezerce posećuju i ribolovci. U leto pre 11 godina ja sam ovde zatekao dvojicu ribolovaca iz Niša:

Pre nego što istim putem krenete nazad i uživate u pogledu na Opaljenac iznad Zvonačke Banje (1074 m), treba da znate da uzvodno od Vetrenskog jezera, na Vetrenskoj rečici ili potoku, u određenim delovima godine (kasna zima, rano proleće, nakon obilnih padavina) proradi nekoliko lepih sezonskih vodopada. Potražite ih ukoliko vam se ukaže prilka za tako nešto. Vetren je, inače, veliki kompleks državnih šuma koja je posle Drugog svetskog rata u velikoj meri korišćena za pružne pragove i kao ogrevno drvo za potrebe vojske, škola i fabrika.

Trajanje relacije: oko 3.5h

Zahtevnost relacije: srednja (3/5)

Karakteristike: lepa i interesantna mesta u neposrednoj blizini nekada ,,žive'' Zvonačke Banje; tragovi nekadašnje rudarske železnice koja je povezivala Rakitu i Belo Polje

Rizici: gusta vegetacija u letnjem periodu smanjuje vidljivost i prohodnost; prilaz obali Vetrenskog jezera nije lak zbog strmog terena