27mar2019 Obiđite Manastir Svetog Kirika i Julite iznad Smilovaca

Posle belopalanačkog Manastira Svetog oca Nikole, predložiću vam da posetite još jedan lep, ali manje poznati manastir u pirotskom kraju. Po mnogo čemu je poseban - jedini je manastir u Srbiji nazvan po pomenutim svecima, prvi je ženski manastir u Niškoj eparhiji i manastir je na najvećoj nadmorskoj visini u pirotskom kraju. Nalazi se na teritoriji opštine Dimitrovgrad, a posvećen je Svetom Kiriku i Juliti.

Sveti Kirik i njegova majka Julita bili su hrišćanski svetitelji koji su živeli na prelazu iz II u III vek u jednoj antičkoj pokrajini u Maloj Aziji. Stradali su za vreme rimskog cara Dioklecijana, poznatog po progonu hrišćana. Za mošti ovih svetih mučenika se veruje da su čudotvorne. Pravoslavna crkva ih proslavlja 17. jula po julijanskom kalendaru.

Manastir se nalazi u severnom delu dimitrovgradske opštine, na obroncima planine Vidlič, na oko 1030 m nadmorske visine. Od centra sela Smilovci, centra kraja koji se naziva Zabrđe, udaljen je 3.5 km. Šetnja do njega iz Smilovaca može da predstavlja lep izlet, a za one kojima je savladavanje visinske razlike od oko 300 m na kratkom rastojanju problem, postoji rešenje - do samog manastira je moguće doći kolima kvalitetnim asfaltnim putem.

Ja sam ga obišao dva puta - 21. novembra 2012. i prvog dana 2017, kada sam do njega stigao po dubokom snegu. Fotografije koje ovde prikazujem nastale su tokom moje prve posete.

Smilovci su oduvek predstavljali jedno od većih sela u opštini Dimitrovgrad. Posle Drugog svetskog rata selo je imalo blizu hiljadu stanovnika, a 2011. ih je ostalo stotinak. Udaljenost od Dimitrovgrada je oko 12 km, preko prevoja Kozarica i Radejne.

Smilovci se nalaze u Smilovskom ili Odorovskom kraškom polju koje sa površinom od 21 km2 predstavlja najveće kraško polje u Srbiji. Ovo je ujedno i jedino pravo kraško polje u Srbiji. Peštersko polje na istoimenoj visoravni u jugozapadnoj Srbiji je tri puta veće po površini, ali to nije pravo kraško polje, već kraška depresija.

U Smilovcima se nalazi i Crkva Vaznesenja Gospodnjeg koja predstavlja polaznu tačku za odlazak do Manastira Svetog Kirika i Julite. Ovde se stari put, koji je nekada vodio za Braćevce i Gornji Visok preko Vidliča, odvaja od puta za Visočke Odorovce i Gulenovce:

Možete da vidite da u jesen 2012. put nije bio asfaltni. Pojedine deonice su bile vrlo loše, a 2016. kompletna deonica od Smilovaca do manastira je asfaltirana. Ovaj put vodi na sever, do raskrsnice prikazane na sledećoj slici. Od crkve u Smilovcima je udaljena oko 1.5 km. Desno se produžava za Braćevce, Izatovce i druga dimitrovgradska gornjevisočka sela (postoji drugi, bolji put koji povezuje Mojince i Vlkoviju, a nalazi se istočno od ovog), a vi produžavate levo za manastir, podnožjem Vidliča:

Sa puta za manastir pruža se lep pogled na Smilovsko polje i Smilovska jezera Savat I i II, dobra poznata ribolovcima iz pirotskog kraja:

Peški je do manastira iz centra sela Smilovci potrebno oko 40 minuta hoda. Nalazi se u jednoj dolini koju meštani nazivaju Manastirski dol. I sam manastir je poznat kao Sveti Ćirik ili Smilovski manastir.

U vreme moje prve posete manastirski konaci nisu bili završeni. Kada sam na ovom lepom mestu bio u pravom zimskom ambijentu 1. januara 2017, posao je bio završen i u manastiru sam sreo jednu monahinju.

Manastirska crkva je podignuta krajem XVIII veka, verovatno na temeljima starije građevine ili hrama koji je tu postojao. Pokroivena je kamenim pločama. Nova naučna istraživanja iznose pretpostavku da je manastir postojao još u XVII veku (,,Vera i kamen'', Cvetko D. Ivanov i grupa autora, Narodna biblioteka ,,Detko Petrov'', Dimitrovgrad 2018).

U Zabrđu živi legenda da je Manastir Sveti Kirik i Julita prvo bio u ataru obližnjeg sela Petrlaš, na mestu koje se naziva Manastirište. Kada je prvi manastir srušen u zemljotresu, meštani su sagradili novi koji je uništen u požaru, a u selu se pojavila kuga. Tada je sveštenik rekao ljudima da je pronašao lepo mesto gde će pobeći od kuge i da tamo sagrade manastir. Mesto se nalazilo na padinama Vidliča, u dolini sa stoletnom šumom i hladnim izvorom. Kad je kuga prošla, Petrlašani su se vratili na staro mesto, ali su zajedno sa meštanima drugih sela u Zabrđu sagradili manastir. 

Manastir je obnovljen 1839. godine, a 1925. u njega je došlo četrdesetak monahinja iz Rusije i Besarabije. Posle Drugog svetskog rata je bio napušten i dugo vremena bukvalno zaboravljen. Za spomenik kulture Republike Srbije je proglašen 1984. godine, a ponovo je obnovljen 2004. Manastirska slava je 28. jula.

Ispod samog manastira nalazi se jedan izuzetno lep kladenac, koji je značajno doprineo da moj prvi utisak o ovom manastiru bude veoma dobar:

Iako je od Pirota udaljen skoro 43 km, mislim da ovo lepo i zanimljivo mesto može da bude interesantno izletnicima i ljubiteljima prirode jer se nalazi u lepom ambijentu, okruženo šumom.

Trajanje relacije: oko 4h (ukoliko se do manastira ide peške iz Smilovaca)

Zahtevnost relacije: srednja (3/5), ukoliko se ide kolima - umerena (2/5)

Karakteristike: lepa priroda, lep pogled na najveće kraško polje u Srbiji, mogućnost dolaska u manastir automobilom

Rizici: konstantan uspon na putu iz Smilovaca, posebno izražen u drugom delu relacije