3mar2024 Suračevo - Greben Suve planine (Crni vrh, Plakalnica i Mečji vrh) - Bratiševac

Suva planina se prostire u dužini od oko 45 km, od doline reke Lužnice do Niške Banje. Postoji samo nekoliko mesta na kojima se može preći sa jedne na drugu stranu ove planine. Neka od tih mesta se nalaze u njenom nižem jugoistočnom delu. Preko njih prelaze zarasli i zaboravljeni putevi koji su nekada povezivali sela sa njenih različitih strana. Oduvek mi je bila želja da ih posetim i ona mi se ostvarila zahvaljujući Saši Aranđeloviću iz Babušnice, najboljem poznavaocu ovog kraja.

Pirot i Pirotsku kotlinu sam ostavio u magli, a identična situacija me dočekala i u Babušnici i Lužničkoj kotlini. Polazno mesto za Sašinu i moju novu zajedničku avanturu je zadružni dom u centru Suračeva, udaljen svega 2 km od centra Babušnice. Nadmorska visina - 565 m:

Idemo putem koji vodi u pravcu jugoistoka. Sve do silaska u Bratiševac će to biti za mene apsolutna novina. Iz Suračeva nas ,,ispraćuju'' Sašine planinarske oznake, izlazimo na tzv. ,,Široći put'' i počinje uspon uz južne padine velikog brda Pribovice (853 m):

Magla ,,drži'' do nekih 650 m nadmorske visine:

Put povija udesno i mi nakon skoro pola sata hoda dolazimo do prvog prolaznog cilja - mesta koje se zove ,,Suračevske bare''. To je važna raskrsnica lokalnih puteva, na kojoj se pravo produžava za Linovo (s druge strane planine), a levo ide za Gorčinski manastir Svete Petke. Tu je i česma sa pojilom za stoku, nažalost van funkcije. Mi produžavamo desno, u pravcu severozapada. Inače, mesto je dobilo ime po barama koje se ovde javljaju u vlažnijem periodu godine:

Posle nepunih 10 minuta hoda blatnjavim putem, skrećemo gore levo. Pravo put nastavlja do Provaljeničkog vrela Zlatar i spoja tri doline. Do ovog mesta me Saša vodio pre dve godine iz sela Izvora.

Posle jednog proplanka, sledi duža deonica kroz šumu. Ispostaviće se da će glavno obeležje naše planinarske akcije biti kretanje padinama i grebenom Suve planine kroz šumu, uz malo mogućnosti za lep pogled na okolinu. Staza je u ovom delu odlično markirana i moram da priznam da bi bez Sašinih markacija snalaženje bilo izuzetno teško, što zbog nepreglednosti terena, što zbog velikog broja šumskih puteljaka koji vode na različite strane:

Tako stižemo do zabačenog dela planine u kome se navodno svojevremeno krio čuveni hajduk Burča. Uostalom, meštani Suračeva ovaj kraj i nazivaju ,,Burča'', neki tim imenom zovu obližnji Crni vrh, a mnogi i čitav ovaj deo Suve planine, okrenut prema Suračevu, Pribovici, Izvoru, Provaljeniku i Bratiševcu.

U godinama pre oslobođenja od Turaka na Suvoj planini su se pojavili hajduci. Oni su presretali Turke, ubijali ih, a zatim bežali u šume. Najpoznatija hajdučka četa, koja je krstarila istočnim delom Suve planine, bila je pod vođstvom hajduka Burče. Kao trajna uspomena na njega i herojsku borbu njegove družine, jedan izvor vode na Suvoj planini nosi ime Burčin kladenac. (Miroslav G. Stamenković: ,,Bogdanovac - selo sa četiri mahale''; Babušnica, 2012)


Pre izlaska na Crni vrh, posećujemo jedan proplanak sa koga se pruža kakav-takav pogled na jug. To je bio praktično jedan od samo dva ,,vidikovca'' na našem planinarenju po Suvoj planini:

Posle 2h 15 min od polaska iz Suračeva, stižemo na prvi od tri vrha koje nameravamo da posetimo. To je Crni vrh (1164 m). Nije u pitanju nikakav istaknuti vrh već zaobljena površ sa naslaganim kamenjem gde je teško odrediti najvišu tačku:

Nadalje nema markacija. Sledeći vrh na grebenu je Plakalnica. Udaljena je oko 1.5 km vazdušnom linijom u pravcu severozapada. Nije lako doći do nje jer dva vrha razdvaja duboka dolina. Usledio je spust u nju, sa slabim pogledom na Golemi vrh (1535 m) kroz ogolele krošnje drveća, prolazak pored mesta gde se okupljaju šumari i izlazak na neku vrstu ograđenog puta, koji je očigledno u prošlosti imao mnogo veći značaj:

Pre izlaska na Plakalnicu presecamo stari put koji je nekada povezivao Bratiševac i Bogdanovac, sela sa različitih strana Suve planine. Tu pravimo prvu veću pauzu i potom napuštamo taj put i idemo kroz šumu:

Plakalnica se u stvari sastoji od dva blaga vrha približno iste visine (1140 m), međusobno udaljena nekoliko stotina metara i razdvojena velikim i dubokim vrtačama, kojih u ovom kraju ima baš puno. Ovako izgleda prvi od dva vrha:

Računajući pauzu za obrok, od polaska sa Mečjeg vrha je prošlo 1h 15 min. Drugi vrh Plakalnice je karakterističan po drvetu čudnog obilka i izgleda ovako:

Ponovo sledi spust u dolinu i gubitak visine. Od Plakalnice do Mečjeg vrha je oko 1.2 km rastojanja. Dolina između dva vrha je vrlo lepa:

Zatim je ponovo na redu uspon kroz šumu. Pošto ima dosta kamenja i trnja, biramo najbolju putanju. Prelazimo i preko šumskog puta koji ćemo koristiti u povratku:

Posle 4h 10 min od centra Suračeva, ili nešto više od pola sata od drugog vrha Plakalnice, dolazimo do našeg krajnjeg cilja - Mečjeg vrha (1184 m). To je ujedno i najviša tačka naše relacije. Ovaj vrh se sastoji od dve stene na bliskom rastojanju i, za razliku od prethodna dva vrha (Crnog vrha i Plakalnice), okrenut je ka jugu i omogućava solidan pogled na okolinu. Tačno ispod ovog vrha su selo Bogdanovac i dolina reke Jablanice:

Nismo se dugo zadržavali na ovom osunčanom mestu. Razlog je bio taj što je još u dolasku, u vrtači, stotinak metara severoistočno od Mečjeg vrha, Saša pronašao jednu jamu, svoj omiljeni geografski objekat. U narednom periodu će je sa svojim prijateljima iz Vladičinog Hana temeljnije ispitati, a za sada samo nekoliko fotografija:

Povratak sa Mečjeg vrha do prevoja Bele Vode kod sela Bratiševca (oko 600 m n.v.), potrajao je bezmalo 2h. Najpre smo se spustili na novi šumski put, koji je nedavno prosečen u cilju eksploatacije šume na Suvoj planini:

Prošli smo odvajanje za Resnik i neuglednu raskrsnicu na kojoj u pravcu juga vodi put Bratiševac - Bogdanovac, koga smo Saša i ja presekli gore visoko u planini:

U podnožju planine prošli smo pored nekoliko zanimljivih mesta. Pre svega to je još jedno odvajanje puta za susedno selo Resnik i mesto gde se ponekad nakupi voda i formira jezerce. Zove se ,,Razbojnica'':

A zatim nešto sasvim neočekivano... Nedavno sam kod sela Oreovac, blizu Bele Palanke, posetio ,,kućicu na steni''. Ovu na sledećim fotografijama, pored koje smo prošli prilikom spusta u Bratiševac, mogao bih da nazovem ,,kućica u vazduhu'':

Da nije bilo Saše, ne bih ni znao za ovo mesto. Za njega je vezana jedna interesantna priča. Naime, kućica je podignuta u znak zahvalnosti prema nekom bugarskom vojniku, zahvaljujući kome je čovek iz Bratiševca izbegao sigurnu smrt. Navodno, u februaru 1942. godine, bugarski fašisti su tražili seljake da bi ih streljali. Čovek se sakrio u nekoj staroj kolibi, koja se nalazila na ovom mestu. Kada je bugarski vojnik otvorio vrata kolibe i ugledao uplašenog seljaka, rešio je da njegovo prisustvo ne prijavi svojim pretpostavljenima. Otišli su dalje i tako je čovek preživeo zahvaljujući nepoznatom bugarskom vojniku...

Približavajući se Bratiševcu, spazili smo i putokaz za Burču, deo Suve planine koji meštani tako zovu po hajduku. Prolazak kroz selo i spust do mesta Bele Vode, na putu Babušnica - Bela Palanka, posle više od 18 prepešačanih kilometara i 6.5h hoda, izgledao je ovako:

Trajanje relacije: oko 8h

Zahtevnost relacije: veoma teška (5/5)

Karakteristike: prolaz podnožjem i grebenom Suve planine u njenom jugoistočnom delu; obilazak tri vrha približno jednake visine i kraja koji meštani nazivaju ,,Burča'', po slavnom hajduku iz turskog vremena; stari i zaboravljeni putevi koji su nekada povezivali sela sa različitih strana planine; veoma zanimljivo mesto u samom podnožju, nedaleko od Bratiševca - ,,kućica u vazduhu''

Rizici: vode za piće nema jer su usputni izvori suvi ili van funkcije; markirana je samo staza iz Suračeva do Crnog vrha; kraj je pust, a teren nepregledan i težak za kretanje - zbog kamenja, trnja, šiblja, velikih i dubokih vrtača i dolina, divljih životinja...