14sep2024
Selo Bela i pećine u dolini Belske reke
U subotu sam bio ,,na važnom zadatku'' u dolini Belske reke. U odnosu na moj poslednji odlazak tamo, u novembru 2022. godine, stekao sam sasvim neki drugi utisak o samoj reci i kraju kroz koji sam prošao. ,,Zaslužna'' za to je bila dugotrajna letnja suša.
Jutro je bilo maglovito i pretilo da pokvari planiranu avanturu. U vremenskoj prognozi je stajala i kiša. Belski most i Zavojsko jezero su izgledali ovako:
Nekoliko stotina metara uzvodno od Belskog mosta je Belski zaliv. U njemu se Belska reka uliva u jezero.
Sledeće mesto je Belski krst, udaljeno od mosta oko 2 km. Tu se makadamski put za selo Belu odvaja od asfaltnog za Veliku Lukanju i Gostušu:
Do sela ima oko 1.5 km ili dvadesetak minuta šetnje. Bela ima specifičan položaj - ,,u rupi''. Ispod puta su Crkva Svetog Nikole i napuštena školska zgrada:
Glavna atrakcija sela je čuveni Belski vodopad. Nalazi se na samom ulazu. Nažalost, ovog puta nije bio u svom reprezentativnom izdanju, ali je neosporno lep u svako doba godine:
Pored vodopada je vodenica, a na njoj svojevrsni foto-album. Tu možete videti kako vodopad izgleda u proleće kada ima mnogo veću količinu vode:
Od nedavno, selo Bela i Belski vodopad imaju još jednu atrakciju. U proširenju ispod vodopada žive ,,tri belke'' - primerci lepe i atraktivne riblje vrste japanski koi:
Peo sam se i do pećine iznad vodopada iz koje izvire voda. Prvi put sam i ulazio u nju:
Kroz selo prolazim celom njegovom dužinom, prelazeći i most na potoku koji dolazi sa zapada i predstavlja pritoku Belske reke:
Izlazim iz sela i pratim stazu iznad desne obale Belske reke. Ona vodi na sever i prolazi padinama Srednjeg dela:
Staza silazi do reke i do mesta koje se zove Brod ili Donji brod. Tu se nekada gazila (,,brodila'') Belska reka. Brvno preko koga sam prelazio pre dve godine sada nije bezbedno pa prelaz obavljam stotinak metara ispod njega:
Na levoj obali reke prolazim suvi Gradiški dol i pored jednog izvora. Nakon toga dolina Belske reke se sužava. U reci je evidentno mnogo mnaje vode nego u novembru 2022:
Produžavam uz reku. Ranije sam uglavnom išao desnom stranom (gledano uzvodno), ali sada, ruku na srce, mala količina vode omogućava kretanje kroz samo rečno korito:
Ova ,,šetnja'' uz reku podseća na prolazak kroz tunel:
Dolazim do mesta gde ću na desoj obali reke potražiti prvu od dve pećine. Mesto se prepoznaje po ušću kratkog potočića. Za razliku od jeseni 2022, sada je njegov izvor pomeren desetak metara naniže, ka reci. Veoma lepo i interesantno mesto:
Pećina se nalazi iznad izvorišta ovog potočića. Doći do nje nije lako jer je teren jako strm i klizav. Potrebno je desetak minuta. Prva Belska pećina ima veliki ulazni otvor i liči na podkapinu:
U pećini su prisutni tragovi boravka i aktivnosti zlatara. Ima naznaka da se kratka ulazna dvorana produžava užim pećinskim hodnikom:
Vraćam se do reke i produžavam uz njen tok. Ovaj deo mi je nekako lepši od onog prvog, prvenstveno zbog ploča i stena bele boje. Količina vode u reci je sve manja:
O čistoći vode Belske reke svedoči prisustvo rečnih rakova:
Nekoliko stotina metara uzvodno od ušća kratkog potočića, nalazi se mesto gde sa leve strane u reku pada bujična voda (kada je ima). Mesto podseća na svojevrsni prirodni amfiteatar i veoma je neobično:
Dalje od ovog mesta se ide za gornji tok Belske reke. Nisam ga istraživao. Na izvorišnim kracima se u proleće formiraju periodični vodopadi nazvani po mojim prijateljima planinarima: Aranđelov, Čupov, Lukin, Đenićev.
Popeo sam se stotinak metara iznad ,,amfiteatra''. Tu se nalazi druga i poznatija Belska pećina:
Ova pećina mi je mnogo interesantnija od one prve. Potpuno je drugačijeg karaktera. Karakteristična je po tome što u njoj izvire i ponire voda. Kroz nju praktično protiče potok. Ovog puta, nije bilo moguće čuti klokotanje vode u njoj. Po priči onih koji su u nju ulazili i istraživali je - ima veoma dugačke hodnike:
Ovde se nikako ne sme ulaziti bez adekvatne zaštitne opreme i društva pouzdanog vodiča - speleologa. Voda iz dubine pećine zna da prelije ulazni otvor i da krene da se obrušava u Belsku reku na mestu pomenutog ,,amfiteatra''.
Povratak u Belu je potrajao oko sat i po.
Trajanje relacije: oko 6h
Zahtevnost relacije: teška (4/5)
Karakteristike: autentično i lepo staroplaninsko selo Bela sa prelepim Belskim vodopadom; dolina Belske reke kroz koju se naviše ide kao kroz tunel; Belske pećine - svaka interesantna na svoj način
Rizici: nema nikakvih putokaza i usmerenja; u dolinu Belske reke i do Belskih pećina nikako ne ići sam već samo u društvu osobe koja odlično poznaje teren; istraživanje pećina nikako ne preduzimati na svoju ruku, bez zaštitne opreme i pomoći speleologa!