29dec2024 Zimska bajka: podnožje Basarskog kamena - Umnište - Čarapana - selo Basara

Hteo sam da za poslednju planinarsku akciju u 2024. odemo što dalje i više i da umesto blata konačno gazimo sneg. Izbor je pao na kraj kome se uvek rado vraćam - južne padine planine Vidlič. Želja mi se delimično ostvarila. Celom dužinom staze smo imali pod nogama sneg, ali nas je konstantno pratila magla, bilo je hladno, a sunce nas je samo na momente podsećalo da uopšte postoji...

U kraj gde smo se uputili Dragana i ja do sada zajedno nismo išli. Skretanje za Basaru je udaljeno oko 11 km od centra Pirota i nalazi se na oko 915 m nadmorske visine. Odavde ćemo se kretati konstantno na jugoistok, a do mesta koje sam zamislio kao našu krajnju tačku vazdušnom linijom ima oko 7 km.

Basara je od polaznog mesta udaljena oko 3 km. Na otprilike pola puta do sela mi skrećemo gore levo, u pravcu Basarskog kamena. Njega zbog magle ne možemo da vidimo:

U početku je sunce još uvek ,,obećavalo'' da će u nastavku ,,pobediti'' maglu i zasijati punim sjajem. Prolazimo pored jednog lepog izvora, zatim deonicu sa jačim usponom i na kraju preko prelepih basarskih livada. Visina snega je veća od one koju sam očekivao pa me to pomalo i brine:

Pratimo tragove ljudi od prethodnog dana, verovatno lovaca. Posle nešto više od sat vremena hoda stižemo do mesta koje nije dovoljno poznato planinarima. Sakriveno je u šumarku u podnožju samog Basarskog kamena. To je tzv. Policijska česma, gde su septembra 1951. godine nastradala dva milicionera ,,u borbi sa ubačenim banditima informibirovske Bugarske''. Od ovog mesta se može strmom planinarskom stazom kroz šumu izaći na Basarski kamen (1377 m):

Mi nastavljamo dalje. Narednih pola sata ćemo se kretati po izohipsi, prateći stazu i prolazeći nekoliko malih i plitkih dolova. Prolazimo pored mesta odakle je uspon na Basarski kamen najlakši. Pošto magla postaje sve gušća, odustajemo od uspona na njega.

Silazimo u dolinu koja se pravcem severozapad - jugoistok proteže između Basarskog kamena i glavnog venca Vidliča sa severne strane, te padina Vučja (1180 m) sa juga. Dalje ćemo se kretati bez većih oscilacija u visini, na oko 1050 m. Posle svega par minuta dolazimo do česme u mestu koje se zove Umnište:

Prvi put sam na ovom mestu u pravim zimskim vremenskim uslovima. Jasno je da će nam magla u nastavku akcije biti ,,neprijatelj'', ali potencijalni rizik predstavlja još veća dubina snega od postojećih desetak centimetara. Srećna okolnost je što je verovatno dan ranije ovde prošao traktor pa nam on olakšava planiranje putanje kretanja. Put inače vodi obodom velikih i dubokih vrtača i maltene je pravolinijski:

U jednom momentu shvatamo da su nas tragovi traktora ,,povukli'' malo u stranu, van glavnog puta. Postalo je očigledno da vode nešto južnije, u šumoviti kraj koji se naziva Čarapana. Nažalost, ubrzo shvatamo i da se se ovde odigrao jedan ,,incident'' - drvarka puna bukovih drva se zaglavila u rupi. Ljudi su morali da otkače traktor i da se vrate verovatno u Krupac, a sa vađenjem prikolice iz blata pokušaće kada im to vreme dozvoli. Na ovakvim mestima shvatite kolika je muka ljudi koji nam obezbeđuju drva za ogrev:

Dragana i ja se vraćamo na glavni put koji vodi kroz dolinu. Pošto više nema tragova traktora ispred nas, sami biramo putanju za kretanje i gazimo sve dublji sneg. Objašnjavam Dragani kako je Čarapana lepa u proleće ili jesen, kada je prošaraju najrazličitije boje.

Put se na pojedinim mestima jedva razaznaje. On polako počinje da povija u desnu stranu. To najavljuje približavanje našem cilju i da se istočne padine Vučja polako završavaju:

Magla onemogućava da lepo vidimo proplanak ili dolinu koju sa severa ograničavaju Mečja gora (1261 m), sa istoka Tošmikova čuka (1116 m), sa juga Pistarac (1063 m), a sa zapada Bazoviti vrtop (1168 m) i Šiljegarnik (1098 m). Ovde sam sa svojim drugarima-planinarima bio u mnogo lepšim vremenskim uslovima u oktobru 2019. Nadmorska visina ovog valovitog kraja je između 1000 i 1050 m:

Nakon nešto više od tri sata hoda od skretanja za Basaru sa puta za Planonarski dom i Gornji Visok, stižemo do odredišta. To je još jedna spomen-česma u ovom kraju, nažalost suva. Put dalje produžava na jug i svega 1-1.5 km dalje nalazi se ,,raskrsnica''. Na njoj se levo može ići za mesta Đergovac i Čerta kao i do Visočkih Odorovaca u opštini Dimitrovgrad. Desno se ide za Baševicu i Krupac, veliko pirotsko selo u podnožju Vučja.

Na ovom mestu su se nekada nalazile pojate Krupčanaca. Jedna od njih je iza spomen-česme. Tu je i jedan bunar koji me podsetio na one na Pućosu, mestu ,,u srcu'' Vidliča i na rubu krupačkog atara, koje sam sa Milanom Jovanovićem posetio u aprilu 2023.

Dok smo odmarali na ovom mestu i pripremali se za povratak, sunce nam je nakratko dalo lažnu nadu da će se vremenski uslovi popraviti. Nažalost, nije bilo tako. Krenuli smo istim putem nazad, praćeni maglom i sada već utabanom stazom, sve do česme na Umništu:

Neposredno iza ove česme put se deli. Levo se ide za Krupac, a desno za Basaru. Pre nego što smo skrenuli desno, posmatrali smo par minuta tri srne na udaljenosti od stotinak metara.

Po prolasku kroz Slivski dol, našli smo se u selu Basara. Od polaska sa spomen-česme u Čarapani prošlo je oko 1h 40 min, a od skretanja kod česme na Umništu oko pola sata:

Basara je jedno od najmanjih pirotskih sela. Nisam siguran da selo ima stalnih stanovnika. Centar izgleda ovako:

Usledio je povratak do polaznog mesta i on je potrajao oko 45 minuta. Mimo svih očekivanja i prognoza, naša akcija se završila prilično hladnim vremenom. Markantni Basarski kamen, simbol ovog kraja, nismo ni videli.

Trajanje relacije: oko 7.5 h

Zahtevnost relacije: u zimskim uslovima teška (4/5)

Karakteristike: lepa planinarska akcija u okolini Basare, za one koji vole prave zimske avanture; staza vodi podnožjem Basarskog kamena i kroz dolinu između glavnog venca Vidliča i masiva Vučja; veliki broj interesantnih mesta pored kojih se prolazi - basarske livade, Policijska česma, česma na Umništu, spomen-česma u mestu Čarapana, selo Basara; tura se može kombinovati sa usponom na Basarski kamen

Rizici: u otežanim zimskim vremenskim uslovima ima ih puno, a do izražaja dolaze i sve nezgodne karakteristike Vidliča - česte magle u zimskom periodu, kamenit teren, duboke vrtače, suve česme, divlje životinje...; ići samo u društvu osoba koje dobro poznaju čitav basarski kraj!