1jan2025 Belopalanačko selo Šljivovik

Volim da odem negde prvog dana nove godine. Ovog puta sam bio malo neodlučan. Na kraju, mislim da sam napravio dobar izbor, ,,zamenio'' zimu za proleće i posetio jedno selo u kome nisam bio 4-5 godina. Ako se po jutru dan poznaje, 2025. će biti dobra za planinarenje.

U Pirotu minus, magla i sve okovano ledom. Želja mi je bila da proverim do koje visine ,,drži'' magleni pojas. Krenuo sam putem za Visok i već u pirotskom naselju Prčevac doživeo iznenađenje. Magla se završavala već ispod 400 m visine. Iznad nje su bili sasvim drugi vremenski uslovi - sunčano i lepo, pravo prolećno vreme:

U momentu sam doneo odluku. Promenio sam prvobitni plan (mada je on po polasku iz Pirota već bio na klimavim nogama), okrenuo auto i uputio se u sasvim drugi kraj. Za kratko vreme sam se ponovo vratio u zimu. Kod Sadikovog bunara, na putu za Babušnicu, to je izgledalo ovako:

A u obližnjem Blatu - granica dva godišnja doba. Donji deo sela u magli i u zimi, a gornji, viši deo okupan suncem:

U babušničkom kraju vreme je bilo mnogo lepše nego u Pirotskoj kotlini. Skretanje za Belu Palanku u Donjem Striževcu i prevoj Bela Voda:

Skretanje za Šljivovik se nalazi na ulazu u Bežište. Od Pirota je udaljeno 26, od Babušnice 10, a od Bele Palanke 13 km. Već sa ovog mesta se vidi nekadašnji vojni objekat na Šljivovičkom vrhu (1258 m), najvišoj koti planine Stranje ili Šljivovičke planine, kako je mnogi u ovom kraju nazivaju:

Put do 3 km udaljenog Šljivovika je tesan, pun rupa i dubokih kolotraga:

Pred ulazom u selo postoje dve mogućnosti. Ja biram levi, asfaltni put:

Ostavljam auto pred ulazom u selo i krećem naviše u obilazak, glavnom ulicom. U pravcu juga je lep pogled na Suvu planinu:

Prema poslednjem popisu iz 2022, Šljivovik broji 68 stanovnika. Početkom ovog veka (2002) bilo ih je 263, a najviše je popisano 1953. godine - 1155. Danas Šljivovik ima oko 40 živih domaćinstava, a prosečna starost ljudi u selu je 68 godina.

Zbog Bracka Petrovića iz Bele Palanke i mojih komšija i prijatelja iz porodice Nešić namerno objavljujem puno slika ovog lepog sela. Nadam se da će nekima u dalekoj Nemačkoj biti drago da ih vide.

Dolazim do proširenja odakle su započinjali svi moji raniji usponi na Šljivovički vrh:

I ovog puta krećem uzbrdo, seoskim sokakom. Definitivno ću Šljivovik upamtiti po velikim kapijama, mnogo višim od visine čoveka, ali i po lepim, starim kućama, koje ukazuju na nekadašnju veličinu i značaj ovog sela:

Uspon je prilčan. Prolzim pored seoskog groblja i nakon 10 minuta od polaska sa raskrsnice u selu stižem do mesta koje se zove Korita. Čini ga veliko pojilo za stoku, a česma predstavlja zadnje mesto gde se planinari mogu snabdeti vodom pred uspon na Šljivovički vrh. On je i dalje u vidokrugu, vojnim putem je udaljen oko 7.5 km, mada za planinare i avanturiste postoji i ,,prečica''. Kakogod, za uspon je potrebno sat i po do dva sata vremena. S druge, južne strane, naziru se visoki vrhovi na Suvoj planini - Golemi vrh (1535 m), Dokman (1548 m), Litica (1683 m), prekriveni snegom:

Ovog puta nisam želeo da idem dalje. Trebalo je sačuvati snagu za neke već isplanirane akcije. Spuštam se u selo:

Svi moji raniji pohodi na Šljivovički vrh počinjali su i završavali se kod seoske prodavnice na već prikazanom proširenju. Uvek sam ovo mesto smatrao centrom sela. Međutim, sada sam rešio da produžim dalje i bolje obiđem istočni deo Šljivovika:

Tamo, na svoju veliku sreću, zatičem pravo ,,sredselo'', sa spomen-česmom i bivšom zgradom škole koja me umnogome podsetila na onu u selu Sinjac i mahali Trešnjanci:

Iznad škole je mali zvonik. Možda je u pitanju crkvište na kome se nekad nalazila crkva. Pored školske zgrade je zaravan sa još jednom prodavnicom:

Tako je meni počela 2025. godina - lepo i obećavajuće. Nadam se da je tako i kod vas. Evo još par sličica iz Šljivovika:

U povratku za Pirot primetio sam da se vremenski uslovi nisu bitnije promenili. Pirotska kotlina je i dalje bila prekrivena gustom maglom. Na sreću, sunce je ubrzo nadvladalo i nastupilo je lepo i sunčano vreme:

Trajanje relacije: oko 2h

Zahtevnost relacije: umerena (2/5)

Karakteristike: lepo i slikovito belopalanačko selo na južnim padinama planine Stranje, koje obično predstavlja polazište za uspon na markantni i atraktivni Šljivovički vrh; lepe, stare kuće i pojedini objekti u selu ukazuju samo na delić njegove nekadašnje veličine i značaja za čitav kraj između Babušnice i Bele Palanke

Rizici: uzak i loš put od Bežišta, prepun rupa i dubokih kolotraga