29mar2025
Veliko i Malo Bonjince, Mezgraja i donji tok reke Jablanice
Jedva sam čekao ovu akciju. Sanjao sam je poslednjih pet dana - onaj pravac na putu posle Modre Stene, prevoj kod skretanja za Malo Bonjince, glavnu ulicu u Velikom Bonjincu i seosku crkvu... Lepo subotnje prepodne sam proveo u kraju koji je od mog Pirota udaljen 40-ak kilometara...
Odluka je bila da svoju šetnju ovim krajem započnem na skretanju za Veliko Bonjince, Gadžin Han i Niš. Ovde se nalazi most na rečici Rđavici:
Oko 600 m od ovog mesta je skretanje za Veliko Bonjince. Ovo je veliko selo pa ih u nastavku puta prema Zaplanju ima još nekoliko:
Do prvih kuća u selu ima manje od 1 km od prvog skretanja:
Najpre blagi uspon, a zatim lagani spust do nekadašnje čaršije, uz setan pogled na napušteni pogon metalne industrije. Veliko Bonjince je nekada bilo važan zanatski centar, a u ulici koju možete da vidite na sledećem klipu nalazile su se zanataske radnje i kafane. Nekada je autobus iz Pirota na putu za Leskovac, Vranje i Skoplje pravio pauzu upravo na ovom mestu:
Spomenik u centru sela posvećen je palim borcima iz Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata:
Penjem se iznad spomenika, prolazim pored lepih, starih kuća i zanimljivog zapisa iz 1925. godine. Posvećen je Svetom Petru. Pored njega su grobovi srpskih ratnika:
Kao i uvek kada sam u ovom selu, posećujem njegovu Crkvu Svetog Nikole:
Vraćam se na glavnu ulicu. Mnogi detalji ukazuju da je Veliko Bonjince nekada bilo razvijeno selo:
Među tim detaljima svakako je najupečatljiviji veličina školske zgrade. Jedna je od najvećih, ako ne i najveća seoska škola u Pirotskom okrugu:
Završio sam obilazak glavnog dela sela koji se smestio na padinama planine Kruševice. Spuštam se do puta za Gadžin Han. Na severu mogu da vidim Ostatovički kamen i venac Suve planine. Uživam u prvim danima proleća, iako je vreme tmurno:
Odmah preko puta jedan puteljak vodi naviše. Imam lep pogled na okolinu. Na jugu ostavljam Kruševicu, a na istoku je dominantno Veliko Crtavo:
Posle svega pet minuta prolazim kroz bonjinsku mahalu Budulanovci koja se dalje nastavlja na Dubravu. Da bi se razlikovala od obližnje Ravne Dubrave, sela u opštini Gadžin Han, naziva se i Bonjinska Dubrava:
Primećujem da su nedavno bukvalno sve seoske kuće u opštini Babušnica označene brojevima, a da su i najzabitiji zaseoci i sokaci označeni tablama sa natpisom nekakvih ,,nazovi ulica''. Nisam siguran da je u pitanju dobra volja da se na taj način precizno označi svako seosko domaćinstvo u opštini koja je jedna od najsiromašnijih u Srbiji:
Put iz Dubrave produžava u pravcu Ostatovice. Ja odlučujem da ga napustim, da prođem ispod brda Kamen (576 m) i Čuka (600 m) i da se dolinom Rđavice spuštim do farme nadomak Malog Bonjinca:
Narednih 50 minuta bili su jedan od dva najteža perioda tokom moje relacije. Put se gubio, peo sam se na brdašca i spuštao u doline, nekoliko puta preskakao s jedne na drugu stranu Rđavice, provlačio se kroz trnje:
Uspeo sam da stignem do nekadašnje farme, ali nikako i da joj priđem na način na koji sam želeo. Pojas trnja i gustog rastinja pružao se izvan visoke žičane ograde. Obišao sam farmu sa njene južne strane, ustanovio da je u pitanju baš veliki objekat sa sigurno desetak zgrada za smeštaj stoke i da su ti objekti dobro sačuvani:
Odavno nisam bio na ovom mestu. Nekoliko stotina metara dalje ulazi se u Malo Bonjince. Vreme se prolepšalo i postalo je toplo. :
Zgrada nekadašnje osnovne škole u Malom Bonjincu je u sve lošijem stanju:
Izlazim na glavnu ulicu koja vodi kroz selo. Preostaje mi da se spustim do prevoja i skretanja sa puta Pirot - Babušnica - Vlasotince - Leskovac. Lep je pogled na Modru Stenu i Veliko Crtavo:
Obilazim spomenik koji podseća na jedan tragičan događaj iz 1963. godine. Dečak iz Malog Bonjinca se tada utopio u moru u Crnoj Gori. Obeležje su podigli njegovi roditelji i brat:
Ispod ovog mesta je skretanje za treće selo iz moje priče - Mezgraju. Uz dolinu Jablanice lepo se vidi venac Suve planine između Bogdanovca i Štrbovca. Tamo negde je i Golemi vrh (1535 m). Proradile su uspomene sa uspona na njega 26. januara ove godine:
Mezgraja je malo selo. Kuće su raspoređene po krugu u podnožju brdašca visine 446 m koje se nalazi u sredini. Odlučujem da krenem desnim putem i prvo prođem kroz južni deo sela:
Put zaokreće u levo. Na njemu prvi put u životu vidim interesantne ,,humke'' od zemlje koje su napravili mravi ili neki drugi insekti. Bilo ih je samo na tom mestu:
Zatim prolazim pored kuća u Mezgraji. U pozadini je Malo Crtavo, uzvišenje iznad Svođa visine 698 m:
Ranije sam pravio ceo ,,krug'' kroz Mezgraju. Ovog puta, na mestu prikazanom na zadnjoj slici skrećem desno, u nameri da se spustim u dolinu Jablanice i obiđem donji tok ove rečice koja se spušta sa padina Suve planine, iz pravca Bogdanovca, i uliva u reku Lužnicu ispod Mezgraje. Prolazim pored starih kuća:
Predstoji mi oprezan i strm spust u klisurasti deo doline. ,,Upadam'' u nju na nekih 100 m od ušća Jablanice u Lužnicu:
Idem nizvodno do ušća. Na nogama imam gumene čizme pa lako prolazim gazeći vodu:
Po kesama koje vise na granama iznad moje glave na visini od oko 2 m, zaključujem da rečica Jablanica ume da ,,podivlja'' i da nakon obilnih padavina u Lužnicu unese ogromnu količinu vode. Tok ove reke dugačak je skoro 10 km.
Krećem naviše, uzvodno:
Prolazim najinteresantniji deo klisure gde Jablanica obrazuje male slapove i kotlove. Već sam prilično umoran pa hodam krajnje oprezno:
Od mesta prikazanog u video-klipu dolina Jablanice postaje pitomija i njena kratka klisura se širi. Kretanje uz potok je lakše. Mnogo je smeća koje je Jablanica donela u svoj donji tok - flaše, kese, džakovi, delovi automobila:
Izlazim na put na levoj obali rečice. Ubrzo on prelazi na njenu suprotnu, desnu stranu. Sa moje desne strane (gledano uzvodno) je selo Modra Stena:
Od ušća Jablanice u Lužnicu do mosta na ulazu u Modru Stenu iz pravca Vlasotinca ima oko 1 km vazdušnom linijom. Ja sam to rastojanje prešao za 30 minuta:
Preostalo mi je da se asfaltnim putem popnem do prevoja između Mezgraje i Malog Bonjinca i da se zatim spustim do mesta gde sam tri i po sati ranije ostavio auto:
Trajanje relacije: oko 5h
Zahtevnost relacije: teška (4/5)
Karakteristike: veoma raznovrsna, ali i naporna relacija; obilazak tri babušnička sela u jugoistočnom delu opštine; posebno su interesantni objekti u Velikom Bonjincu, nekada razvijenom i naprednom selu i centru ovog kraja; napuštena farma kod Malog Bonjinca i zanimljiva klisurasta dolina Jablanice u donjem toku ove rečice
Rizici: potes između Bonjinske Dubrave i farme kod Malog Bonjinca (dolina Rđavice) je urastao u trnje; strm spust iz Mezgraje u donji tok Jablanice; povratak kroz dolinu rečice, od ušća u Lužnicu, gaženjem kroz vodu




























































































.jpg)

.jpg)


















