21jun2025
U potrazi za starim gradom Temsko, iznad HE ,,Temac''
Ispod brane HE ,,Temac'' reka Temštica pravi meandar. U njemu se nalazi uzvišenje čija je najviša kota na 523 m nadmorske visine. Prema predanju, tu su se nekada nalazili rimski grad, a kasnije i srednjovekovna tvrđava Temsko. Po ovom mestu je selo Temska dobilo ime. Pokušao sam da pronađem ostatke tog grada i na neki način ponovim svoju akciju od pre 14 godina...
Moja ,,povezanost'' sa starim gradom Temsko ima istoriju dugu 15-ak godina. Naime, kada sam nekada ranije pronašao na internetu priču o ovom mestu, to me zainteresovalo da potražim njegovu lokaciju. Otežavajuća okolnost je bila ta što nisam imao nikakve bliže podatke niti odrednice...
Najpre sam septembra 2011. godine došao do vrha uzvišenja, okruženog rekom Temšticom, planinarskom stazom iznad objekata HE ,,Temac''. Sama avantura nije trajala duže od 40 minuta, ali je bila izuzetno naporna zbog strmog i teško prohodnog terena. Tada sam ustanovio da od starog srednjevekovnog grada nije ostalo mnogo, a i da su ono malo ostataka razvukli tragači za zlatom. Gomila kamenja samo je ukazivala na to da se davno ovde nalazio utvrđeni grad.
Ono što me mnogo iznenadilo, bio je dalekovodni stub na vrhu. Interesantno, bio je podignut neposredno pre mog dolaska, u svrhu snabdevanja ski-centra ,,Babin zub'' električnom energijom. U cilju postavljanja ovog dalekovodnog stuba čak je bio izgrađen prilazni put sa istočne strane, iz doline Temštice. Bilo je jasno da su njime do vrha i mesta gde se nalazio stari grad mogli da izađu i teški kamioni, natovareni tonama kamena ili betona.
Pet i po godina kasnije, u aprilu 2017. godine, krenuo sam sa namerom da obiđem ovo tajanstveno mesto, ali upravo tim kamionskim putem, sa glavnog puta koji povezuje Temsku i Topli Do. Međutim, jak rečni tok hladne Temštice mi je predstavljao nepremostivu prepreku. Rešen da ne odustajem lako, u povratku sam pokušao da ponovo na vrh izađem sa zapadne strane, na isti način kao i u jesen 2011. godine. Ali, kapija na ulazu u kompleks hidrocentrale je bila zaključana pa je pokušaj mog ponovnog osvajanja starog grada Temsko tog dana definitivno propao...
O ovim mojim dogodovštinama čitajte na blogu u tekstu iz ,,Arhive predloga'' od 1. februara 2019: http://www.pirotskikraj.com/arhiva-predloga/69
Znajući da je u leto Temštica manja i da ima realne šanse da je pregazim, započeo sam svoj novi pokušaj. Ostavio sam auto nekih 500 m posle skretanja za HE ,,Temac'', na uskom i ne baš najboljem mestu - ispod visoke kamene litice, a iznad provalije kojom teče Temštica. Krenuo sam lagano naviše putem, u pravcu Mrtvačkog mosta. Moj cilj je bio levo od mene, na drugoj obali Temštice, udaljen svega nekoliko stotina metara vazdušnom linijom:
Mesto gde se sa asfaltnog puta odvaja levo put koji vodi do same reke sve se teže razaznaje. Nekada je bilo lako ga pronaći, a sada, ko za njega ne zna, proći će pored njega i ne primetivši ga. Moja avantura je mogla da počne:
Posle nekoliko minuta probijanja kroz koprive i trnje, našao sam se na levoj obali Temštice. Na sebi sam imao gumene čizme i bio spreman da je pregazim:
Nisam imao većih problema da pređem na drugu obalu. Srećom pa je visina čizama bila upravo onolika kolika treba da bude.
Sada je trebalo pronaći put kojim su kamioni, po prelasku na desnu obalu Temštice, krivudavo išli ka vrhu uzvišenja. Uspeo sam brzo i u tome, iako predeo ovde liči na pravu pravcatu džunglu:
Na pojedinim mestima put se gubio, ali sam uspevao da se snađem:
Na jednom mestu sam naišao na zidine od kamena. Uzvišenje je sa ove istočne strane opasano!? Ostatke objekata koje sam tu primetio bih najradije povezao sa starim rimskim gradom na vrhu, ili sa srednjevekovnim utvrđenjem u kome je, prema legendi, stolovao čuveni hajduk Novak Karaljuk (Starina Novak), ali sam ostao pri tome da se radi o napuštenim pojatama Temštana:
Polako sam napredovao ka vrhu:
On je prepoznatljiv po velikom dalekovodnom stubu:
Prilaz samom stubu i prolaz do njegove druge strane ličili su na nemoguću misiju. Sve je uraslo u oštro trnje, koprive i jako šiblje. U pokušaju da drugoj strani priđem obilazno, praktično sam zakoračio među zidine nekadašnjeg utvrđenja:
Vidljivi su bili tragovi ,,rada'' zlatara - iskopane rupe, plastične flaše za vodu, konzerve gotovih jela:
Vrh brda je udaljen od dalekovoda oko 50 m. Boravak na njemu sam iskoristio za predah, mada je bilo veoma toplo. Mogao sam da vidim vidikovac na Tumbi i da čujem huk Temštice sa velike betonske brane:
Koliko sam bio srećan što sam obišao mesto o kome sam pisao u svojoj prvoj knjizi, toliko sam bio razočaran što je vremenski period od svega 14 godina bio dovoljan da ovo tajanstveno i mistično mesto utone u vegetaciju i u zaborav. Očigledno preostaje samo da se o njemu piše i pripoveda, jer materijalnih dokaza o postojanju grada i tvrđave praktično više nema. Čak nisam uspeo da pronađem ni stari obročni krst, koga sam uspeo da fotografišem 2011. godine. Znao sam da se nalazi pored samog temelja dalekovodnog stuba, ali je tu šipražje i trnje bilo najgušće:
Potrudio sam se da što bolje istražim ovo mesto. Tako sam video neke stvari koje nisam primetio prilikom svog prvog dolaska:
Brana hidrocentrale se jedva razaznavala kroz granje. Leto definitivno nije pravo doba godine za obilazak ovog mesta. Severna strana litice na kojoj sam se nalazio je gotovo vertikalna!
Desetak minuta je trebalo da se sa vrha spustim do reke Temštice, a još dodatnih pet minuta da je ponovo pregazim, izađem na asfaltni put i pomešanih osećanja se vratim do parkiranog auta.
Trajanje relacije: oko 2h
Zahtevnost relacije: teška (4/5)
Karakteristike: zanimljivo i misteriozno mesto, za koje se vezuju legende i predanja, a po kome je 5 km udaljena Temska dobila svoje ime
Rizici: mesto se nalazi na uzvišenju veoma strmih, ponegde i okomitih strana; sve je uraslo u trnje, koprive i šiblje, tako da je kretanje vrlo naporno (pogotovo na samom vrhu); gaženje Temštice u dobrom delu godine može da predstavlja problem i neprelaznu prepreku; nema ama baš nikakvih putokaza i usmerenja