20dec2025
Kroz Arbinje
Nedavno sam pisao o poseti kanjonima Temštice i Toplodolske reke, uz navođenje vremena prolaska pored najinteresantnijih mesta. Ovaj pristup vam se dopao pa sam rešio da ga ponovim i u slučaju doline još jedne moćne staroplaninske reke. Nije toliko posećena, ali je možda još lepša i slikovitija...
Do polaznog mesta je trebalo voziti skoro 40 km. Krenuo sam rano i uživao u izgledu neba. Oblaci su bili fenomenalni na izmaku jedne od najdužih noći u godini:
7:05 Poslednje pripreme za polazak na 12 km dug put, ispred planinarskog doma na izlazu iz sela Dojkinci. Temperatura -1oC:
Preko puta doma, na desnoj obali reke, prolazi staza kojom se najbrže može na Pakleški vrh (1301 m), pa i dalje - u pravcu Vidličevog krajišta, Bislave, Vrtiboga. Na drugu stranu se može na Subinu čuku, u Brlog i Paklešticu.
Neposredno po polasku prolazim skretanje na planinarsku stazu kojom se najčešće ide na Ponor, atraktivno mesto istočno od Dojkinaca. Staza vodi uz D'lboći (ili Duboki) dol. U septembru sam sa televizijskom ekipom RTS-a ovde išao terenskim vozilom. Skretanje je dobro obeleženo:
Glavni put vodi levom obalom Dojkinačke reke:
7:25 Prvi neposredan kontakt sa Dojkinačkom rekom. Bogata je vodom:
7:35 Čedina vikendica - mesto gde ima vode i gde se može iznajmiti smeštaj:
Posle nekoliko stotina metara je mesto Sinošćir, udaljeno 3.1 km od planinarskog doma u Dojkincima. Često je to bilo moje polazno mesto za avanture u gornjem delu sliva Dojkinačke reke. Odavde sam svojevremeno išao na Kopren, Tri čuke, Vražju glavu, Beleđe, Bratkovu stranu, Jovički kamen... Nije problem do ovde stići kolima. Desno se odvaja put za Klisuru. Odatle se može na Stražnu čuku i Kopren, ali i na ranije pomenuti Ponor.
Približavam se prvom betonskom mostu na Dojkinačkoj reci. Ukupno će ih na 12 km dugoj stazi biti šest.
Posle ovog mosta, paralelno putu teče Bislavski potok. U gornjem delu njegovog sliva, na drugoj pritoci, nalazi se Bislavski vodopad. Zna da bude lep, ali je retko sa puno vode. Staza do njega je izuzetno lepa i interesantna.
Tu su i Lijina česma i vikendica mog prijatelja i poznatog pirotskog advokata Nebojše (Neboce) Petrovića:
7:52 Nezaobilzana Tupavica. Za posetu ovom predivnom mestu i jednom od najlepših i najslikovitijih vodopada u Srbiji izdvajam ne više od pet minuta. Nalazi se na potoku Međudolski dol:
Spomen-ploča na tlu podseća i upozorava turiste da je Tupavica ovog proleća ,,uzela'' jedan mlad život.
Deonicu od Tupavice do Rečne poljane (1.8 km) nekako najmanje volim. Verovatno je to zbog oštrog kamenja koje štrči iz podloge i koje osećate hodajući po njemu. Posebno je to izraženo kad ste umorni i vraćate se iz neke staroplaninske avanture.
8:15 Sunce obasjava dolinu Dojkinačke reke i postaje toplije. Stižem na Rečnu poljanu. Pored puta je čuvena Skripčanova česma (nadmorska visina 1080 m):
Na brdašcu i u šumi s leve strane puta je stara pogranična karaula. Preko puta male bele vikendice je mostić žute boje. Preko njega se ide u Nedžulicu (dojkinačko stočarsko naselje) i u dolinu potoka Lisevski dol. On se uliva u Dojkinačku reku malo uzvodno, a u najvišem delu njegovog toka je prelepi vodopad Orlov kamen. Iznad njega je vidikovac Grbnjač.
8:25 S leve strane dolazi Ravnobučki potok. Uvek je jak i sa puno vode. Prolazi se pored mesta na kome je nekoliko vikendica. U pripremi je i novi smeštajni objekat. Tu je i pčelinjak. Ima vode za piće.
Malo dalje, preko puta nove bele kućice, nalazi se skretanje za jedno lepo mesto, pogodno za izlete. To je vodopad Jovin vir. Nedostaje putokaz:
8:33 Poslednji stambeni objekat na ovoj relaciji gde može da ima ljudi. Izgleda veoma lepo. U Arbinju postoji nekoliko šumarskih koliba, ali su napuštene. Ovde je lepo obeleženo skretanje za još atraktivniji vodopad na Dojkinačkoj reci - Draganov vir. Iza vikendice, a u visini skretanja za Draganov vir je skretanje na put koji vodi uz brdo. Njime se može na Ravno bučje, Mramor, Bratkovu stranu, Vrtibog...
8:40 Dolina Dojkinačke reke se sužava. Počinje Arbinje i to je označeno informativnom tablom. Nadalje je sve još lepše:
Malo dalje jedan put se odvaja levo od onog glavnog koji vodi kroz Arbinje. Njime se ide do šumarske baze u Bratkovskom dolu. Odmah iza raskrsnice je mesto neopisive lepote - T'vne (ili Tamne) čaršije, jedan od ,,zaštitnih znakova'' ili obeležja Arbinja:
Čula sve više uživaju u lepoti:
8:55 Još jedno izuzetno lepo mesto, pripremljeno da bude izletište - Arbinjske ploče:
8:55 Posle duže vremena - betonski most na Dojkinačkoj reci, drugi po redu. Iznad njega ima lepih rečnih kaskada.
Sledi malo širi deo rečne doline:
9:05 Velika podkapina iznad puta, s desne strane. Sa suprotne, leve strane je prva od dve šumske kolibe:
Ako je deonica od ulaza u Arbinje do šumskih koliba bila uvod u bajku, bajka počinje upravo ovde, kao i nešto jači uspon. Prolazi se nasuprot drugoj šumskoj kolibi:
Kreće najlepši deo Arbinja. U vidokrugu se pojavljuje Jovički kamen (1551 m). Liči na dvorac iz bajke koji se nalazi na steni:
9:15 Nailazak na most br. 3. Iza njega, s leve strane, skreće se za Jovički kamen i Jovički vodopad, u podnožju Krvavih bara i Malog Jarišora. S desne strane se u Dojkinačku reku uliva potok Propadla vunija. Ako želite da obiđete njegovu dolinu i uživate u lepoti slapova velikog kaskadnog vodopada, put se odvaja s desne strane, malo pre betonskog mosta.
9:20 Most br. 4. Iznad njega se Dojkinačkoj reci pridodaje potok Jarišor. Jak je i na njemu treba potražiti vodopade.
Polako se približavam cilju i uživam. U Arbinju je nemoguće drugačije:
9:35 Mesto Ladna voda sa lepim izvorom vode za piće:
Slede peti betonski most, mobilijar za odmor i okretnica za kamione. Odavde je krenulo bezbroj planianrskih avantura u jednom od najlepših delova Stare planine:
9:37 Krajnja tačka moje planinarske relacije - ušće potoka Belčin dol u Dojkinačku reku. Poslednji, šesti most se nalazi na nadmorskoj visini od 1445 m. Ovde se spajaju dve rečne doline. S leve strane je Belčin dol i tamo se ide za prevoj Beleđe (2.2 km), Vražju glavu i Bratkovu stranu. Selo Topli Do je udaljeno svih 19 km. Desno je dolina izvorišnog kraka Dojkinačke reke, u podnožju Koprenskog platoa, Međe (ili Medže) planine i Tri čuke. Najčešće planinari tamo obeleženom stazom idu do vodopada Tri kladenca.
Nisam osećao ama baš nikakav umor, iako sam skoro bez prestanka pešačio 2h 40 min, uz savladanih 560 m visinske razlike. Moj odmor je na mestu prikazanom na sledećoj slici trajao desetak minuta:
Povratak u Dojkince je trajao tačno dva sata (polazak u 9:48).
Bajkovito mesto - ušće potoka Jarišor u Dojkinačku reku (10:00):
Arbinjske ploče (10:20) i T'vne čaršije (10:30):
Rečna poljana (10:48) i Sinoščir (11:18):
Ukupno sam prepešačio 25 km, za 4h 45 min.
Trajanje relacije: oko 7h
Zahtevnost relacije: teška (4/5)
Karakteristike: po mišljenju mnogih - najlepša rečna dolina u Srbiji, sa obiljem izuzetno lepih i zanimljivih mesta - slapovi, kaskade i vodopadi na Dojkinačkoj reci, obilje vodom i pritokama, šumovite padine, interesantne stene i ploče na stranama doline ili u samom koritu Dojkinačke reke; veliki broj atraktivnih destinacija s jedne i druge strane doline...
Rizici: postojeća planinarska markacija zaslužuje da se obnovi; može se desiti (kao i meni pri kretanju uz Dojkinačku reku) da ne sretnete nikoga!































































































.jpg)

.jpg)


















