15feb2022
Okolina Babušnice - selo Izvor, Izvorsko vrelo i jama, Provaljeničko vrelo Zlatar
Kao što sam naveo u prethodnom članku, poseta selima Gornje i Donje Krnjino nije bila sve od mog istraživanja geografije lužničkog kraja tog prazničnog prepodneva. U nastavku sam obišao još neka lepa i zanimljiva mesta, ovog puta nadomak same Babušnice. Bio sam oduševljen onim što sam video i čuo.
Dogovor je bio da se sa Sašom Aranđelovićem nađem na raskrsnici na kojoj se put za gornji deo sela Izvor odvaja od regionalnog puta Pirot - Babušnica. Ovo mesto je manje od 2 km udaljeno od centra Babušnice, gde Saša živi. On je čovek koji voli slične stvari kao i ja: prirodu, istraživanje svog rodnog kraja, zanimljive priče o pojedinim mestima u njemu i, pre svega, prirodne atrakcije - pećine, jame, izvore, vodopade...
Zašto se sa Sašom u ugovoreno vreme nisam našao na opisanom mestu, već malo dalje, ka Izvoru? Pa, za to je ,,kriva'' policijska patrola koja je tog jutra rešila da proverava brzinu vozila, koja u Babušnicu dolaze iz pravca Pirota, baš na tom mestu. Zbog toga slede pomalo neobične slike skretanja za Izvor. Jednostavno, organi reda mi nisu dozvolili da fotografišem ovo mesto onako kako sam ja želeo, jer su bili na svom radnom zadatku:
Ranije nisam primećivao putokaz za Izvorsko vrelo, pa me to ovog puta iskreno obradovalo jer je to bilo jedno od mesta koje smo nameravali da posetimo.
Dok sam čekao Sašu da dođe iz Babušnice, iskoristio sam priliku da malo uslikam deo Izvora koji se smestio na levoj obali rečice Lužnice. Inače, Izvor je naseljeno mesto koje je praktično spojeno sa varošicom i predstavlja, na neki način, babušničko predgrađe, a na sledećim slikama je put za stari, gornji deo sela. Njegov donji, noviji deo se ubrzano izgradio poslednjih decenija, doseljavanjem stanovništva iz udaljenijih delova opštine Babušnica.
Odmah posle prelaska mosta na Lužnici nalaze se ostaci nekoliko vodenica. Nažalost, ovog puta nisam stigao da ih fotografišem. O Izvoru sam već pisao na svom blogu u članku od 21. novembra 2018. (sekcija ,,Arhiva relacija''). Nastao je nakon mog poslednjeg boravka u ovom mestu.
Sa Sašom najpre obilazim najmarkantniji objekat u celom selu, staru školsku zgradu. Napuštena je, po priči meštana, još krajem sedamdesetih godina prošlog veka. Evidentno je da ubrzano propada. Ne sećam se da sam u babušničkoj opštini video veću seosku školu:
U daljem prolasku kroz selo, Saša mi skreće pažnju na jedan detalj koji ranije nisam primećivao. To su kameni mostići koji premošćuju potok koji protiče kroz Izvor. Setio sam se da sam slične viđao u selu Linovu, s druge strane Suve planine:
Posle objekta na samom uglu, gde su prodavnica, mesna kancelarija i spomen-ploča, Saša i ja smo produžili pravo, uz potok. Prestao je asfalt i mi smo se našli na putu koji vodi ka seoskom groblju:
Posle groblja smo skrenuli levo i krenuli stazom koja se približava potoku čije izvorište tražimo. Saša kaže da se iz sela može doći i uz sam potok, ali staza nije uređena i najlakši način je upravo onaj kojim smo mi krenuli:
Izvorsko vrelo se nalazi ispod jedne podkapine, na udaljenosti od oko 800 m od centra sela i 1.2 km od raskrsnice ispred Babušnice. Nama je bilo potrebno svega 10-15 minuta da dođemo do njega. Prema Sašinim rečima, zatekli smo ga u stanju sa ne baš mnogo vode, što je uobičajeno nakon perioda sa malo padavina:
Zanimljivo je da u letnjem periodu Izvorsko vrelo ,,zna'' i da presuši. Njegova voda je, normalno, iskorišćena za vodosnabdevanje sela. Postoje još dve zanimljivije stvari vezane za njega. Prvo, levo od samog mesta gde izbija voda, nalazi se jedan veliki stenski odsek na kome se ranije formirao vodopad visok oko 15 m. Međutim, vodopada nema od pre 15-ak godina, kada se u dolini kroz koji je proticala voda otvorila ogromna jama. Tako je voda sebi pronašla svoj novi put, ali sada podzemni, do Izvorskog vrela. Saša kaže da se vodopad aktivirao samo jednom, pre par godina, nakon velikih padavina, kada je količina vode bila dovoljna da prelije ulazni otvor jame, dođe do stenskog odseka, surva se niz njega i dalje produži prema selu u vidu potoka.
Druga priča vezana je za postojanje stare seoske crkve, neposredno iza vodopada i stenskog odseka na kome je ranije postojao vodopad. Pala je pedesetih godina prošlog veka i sada su vidljivi samo njeni ostaci. Saša i ja ovog puta nismo obišli to mesto iako smo bili udaljeni svega nekoliko desetina metara:
Umesto toga, uputili smo se do jednog drugog mesta, a to je jama koja je od Izvorskog vrela udaljena oko 400 m vazdušnom linijom i nalazi se u samoj dolini potoka čiji je tok presekla. Iako nije daleko, staza do nje nije baš laka:
Na ovakvim mestima je najvažnije da imate dobrog vodiča. Ja boljeg od Saše nisam mogao da nađem. Svojevremeno je vodio speleologe u istraživanje Izvorske jame. Pored njenog velikog i zlokobnog otvora bili smo posle 15 minuta hoda od vrela. Nadmorska visina ovog mesta je oko 650 m:
Uvek sa podozrenjem, strahom i maksimalnom opreznošću prilazim ovakvim mestima. Zbog toga od mene ne očekujte fotografije s ruba jame. Ovo je opasno mesto pa koristim priliku da pozovem meštane Izvora i Turističku organizaciju Babušnice da izdvoje malo sredstava i vremena i da ga obezbede. Tim pre što ovaj speleološki objekat predstavlja novu prirodnu tvorevinu, koja se ,,pravo ni od kuda'' stvorila na toku potoka kroz dolinu i na mestu gde se nekada, kada je dolina bila suva, prolazilo ka Suvoj planini. Jama je duboka 43 m. Prema Sašinim rečima, sastoji se iz nekoliko kaskada. Prvobitna speleološka istraživanja su bila ometena postojanjem dubokog jezera na dnu jame koje očigledno vodom hrani obližnje Izvorsko vrelo. Tako je početkom ovog veka nastao jedan novi prirodni fenomen (jama), a nestao drugi, možda lepši i atraktivniji (vodopad).
Prvobitni plan je bio da ovde stanemo i vratimo se istim putem u selo. A onda je Saša rešio da me ,,nagradi'' i pokaže mi još jedno lepo mesto, ,,odgovorno'' za postojanje vode u ovoj dolini, jami i Izvorskom vrelu. Nastavili smo uz dolinu, a onda zbog trnja krenuli njenom desnom stranom i izašli na sasvim dobru planinarsku stazu:
Zalazili smo sve dublje u unuutrašnjost Suve planine, koja u vidu visokog zida ovde odvaja Lužničku kotlinu od Gornjeg Zaplanja, a sela Izvor i Provaljenik od Linova i Bogdanovca. Dolina kojom smo se kretali je sa južne strane oivičena padinama Pribovice, velikog brda istočno od Babušnice (853 m). Sa severne strane je drugo brdo, Kamenica (743 m), iza koga je selo Provaljenik. Na sledećoj fotografiji Saša mi pokazuje položaj Crnog vrha (1164 m) i kraja u njegovom položaju koji se naziva Burča, po nekom hajduku koji se ovde skrivao od Turaka:
Dolazimo do jednog izuzetno lepog mesta, na kome sam ponajmanje imao osećaj da sam na Suvoj planini. Ovde se spaja nekoliko rečnih dolina, kao i vodotokovi koji njima teku. Voda produžava dolinom između Pribovice i Kamenice, kojom smo mi došli, ali očigledno njen dobar deo ubrzo ponire i podzemnim kanalima pronalazi put do Izvorskog vrela.
Ovde se razdvajaju i putevi koji vode u pravcu Suračeva (dalje Linova) odnosno Provaljenika. Stižemo i do jedne livade, gde se nalaze lepa planinska kućica i glavni izvor vode u ovom kraju, ujedno i krajnji cilj naše današnje relacije - Provaljeničko vrelo ili Zlatar. Očigledno, ovaj deo Suve planine se nalazi u ataru Provaljenika. Pretpostavljam da su ranije ljudi ovde izvodili svoju stoku na ispašu:
Provaljeničko vrelo se nalazi nasuprot ovoj kućici. Ni Saša nije znao poreklo njegovog imena ,,Zlatar'':
Od Izvora smo bili udaljeni oko 2.5 km. Bio sam ispunjen svime što sam video tog prepodneva u lepom lužničkom kraju. ,,Šetnju'' od Izvorske jame do Zlatara sam doživeo kao neku vrstu ,,bonusa'' jer poseta ovom lepom mestu nije bila u planu, a da budem iskren, nisam ni znao za njegovo postojanje. Zbog toga me svaki susret, sa nekim novim lepim mestom u kraju u kome živim, iznova oduševljava.
Usledio je povratak, malo izmenjenom trasom u odnosu na dolazak. Ovog puta smo prošli kroz dolinu iznad jame i Izvorskog vrela. Najveća prednost ove staze je njena osunčanost i činjenica da je suva. Zbog toga je, prema Sašinim rečima, rekreativci iz Babušnice često koriste, a kružna relacija, od Babušnice, preko Suračeva, vrela Zlatar, sela Izvor i nazad do Babušnice, duga je oko 10 km.
Na kraju, negde ispred Izvora i iznad seoskog vrela, bili smo nagrađeni lepim pogledom na Golemi stol, Rnjos, Korbes, Strvnu, Babušnicu i Lužničku kotlinu. U daljini smo mogli da vidimo Šljivovički vrh i najviši deo Stare planine u Srbiji. Bili smo na mestu gde meštani izvora pale prvomajsku vatru:
Spustili smo se u selo kod groblja i tako završili našu prelepu zajedničku akciju koja je trajala oko 3h.
Trajanje relacije: oko 4h (računajući moj dolazak iz Pirota i povratak)
Zahtevnost relacije: srednja (3/5)
Karakteristike: fenomenalna relacija koja je uključivala prolaz kroz stari deo sela Izvor i posetu nekim mestima iz kategorije ,,lepih, zanimljivih, a manje poznatih'' (Izvorsko vrelo, jama i Provaljeničko vrelo Zlatar); na kraju vidikovac sa sjajnim pogledom na Lužničku kotlinu i planine i brda koje je okružuju sa severa
Rizici: putokazi postoje jedino do Izvorskog vrela; Izvorska jama predstavlja veoma opasno mesto i u njenoj blizini treba biti obazriv zbog mogućnosti otvaranja novih otvora; kraj oko vrela Zlatar je pust