30mar2022 Od Izvora do Basare

Do Basare, sela u podnožju Basarskog kamena na planini Vidlič, najlakše se dolazi putem koji vodi sa skretanja na oko 2.5-3 km ispred Planinarskog doma. Pošto u poslednje vreme pronalazim neke nove i neuobičajene puteve do zanimljivih mesta, ja sam ovog puta do Basare stigao sa ruba Pirotskog polja i praktično iz predgrađa Pirota.

Peške krećem iz centra Izvora, velikog sela istočno od Pirota. Ovo mesto je od moje kuće u suprotnom delu grada udaljeno oko 6 km. Nalazi se na 385 m nadmorske visine:

Idem ka gornjem delu sela. Na zadnjoj fotografiji se levo skreće ka seoskoj crkvi. Ja produžavam pravo, ka vrelu. Ime sela upravo potiče od njegovog bogatstva vodom:

Ovde skrećem najpre desno, a ubrzo i levo, na put koji će me odvesti u selo Basaru. Nažalost, nema nikakvih putokaza:

Put je veoma loš, u početku usečen između brdašaca sa zemljom bele, roze, žute, narandžaste, braon boje. Odmah na početku puta svraćam do vidikovca, sa koga se pruža lep pogled na Izvor, Pirot i Pirotsko polje. Mesto se još uvek uređuje:

Vraćam se na put za Basaru. Uspon je konstantan, a reljef interesantan zbog boje zemljišta:

Željan kretanja, brzo napredujem naviše, uz povremene kratke pauze koje mi služe da dođem do daha. Malo naviše, karakter terena se menja. Ima čak i dosta livada. Ispred mene je Basarski kamen, koji mi određuje pravac kretanja. Levo mogu da vidim Crni vrh i kamenolom Kitku u njegovom podnožju:

Uživam u proleću i lepom, toplom vremenu. Posle skoro pola sata hoda iz centra Izvora, dolazim do nešto ravnijeg terena i do mesta gde se uključujem na put koji vodi od Crkve Svetog Jovana, između Izvora i Krupca. Solidan put se ubrzo gubi na kamenitom terenu:

Sledi najproblematičnija deonica puta između Izvora i Basare jer se on na pojedinim mestima pretvara u običnu planinsku stazu ili čak u potpunosti postaje neprepoznatljiv. S desne strane je Basarski dol, a sa njegove suprotne strane - Rakovička rudina. Njeno ime asocira na staro naselje Rakovicu, koje se navodno nekada nalazilo u blizini Svetog Jovana, a čiji su se stanovnici iselili zbog kuge u XIX veku i formirali današnje beogradsko naselje Rakovicu.

Pogled na Pirot izgleda ovako:

Ovde je bitno pronaći odgovarajuće skretanje desno. Ni ja ga nisam iz prve pogodio. Naime, glavni put produžava naviše, na sever, a za Basaru treba ići severozapadno, obodom dubokog Basarskog dola. Sledi po mom mišljenju najlepši deo relacije, koji, na sreću, nije baš ni kratak:

Kad put (bolje reći staza) dođe do vrha doline, povija udesno:

Basara i Basarski kamen (1376 m) su sve bliži:

Prvi susret sa Basarom nije baš najlepši:

Na jednoj od prethodnih fotografija je prikazano da se prolazi pored seoskog groblja. Neugledna građevina pored njega je u stvari stara seoska crkva:

O tome kako je selo Basara ostalo bez svoje crkve i popa, čitajte na adresi: https://www.bastabalkana.com/2017/03/legenda-o-basarskom-popu-selo-kraj-pirota-nikada-nije-imalo-ni-crkvu-ni-svestenika/

Put od Izvora do Basare je dugačak oko 4.5 km. Savladava visinsku razliku od 465 m:

Ja sam ga maltene prešao u jednom dahu, za 1h 15 minuta. Uživao sam u kratkom odmoru pored velike spomen-česme u centru sela:

Povratak u Izvor, istim putem, trajao je još kraće - svega 55 minuta. Tako sam iz Izvora stigao do Basare i vratio se nazad za 2h 20 minuta.

Trajanje relacije: 2h 45 min

Zahtevnost relacije: srednja (3/5)

Karakteristike: odlična staza pogodna za ozbiljnije rekreativce, koja, iako se savladava prilična visinska razlika, nije preterano teška

Rizici: nema nikakvih obeležja pa u srednjem delu staze snalaženje može da predstavlja problem