8apr2023
Topli Do - Selište - Razdolje - Vodopad Mančin skok
Dok ovo pišem osećam se istovremeno i srećno i ponosno, ali i pomalo ispražnjeno. Jedan zabačeni kutak Stare planine se Dragani i meni predstavio u svom neobičnom i neponovljivom izdanju. Imam osećaj da smo neprestano bili na granici zime i proleća i da smo u kratkim vremenskim razmacima nekoliko puta ,,otvarali vrata'' čas jednog, čas drugog godišnjeg doba.
Naša nova avantura nije počela bajkovito, kakvi su bili njen najveći deo i kraj. Saznanje, pored crkve i škole u Toplom Dolu, posle 34 km od Pirota i sat vremena vožnje, da sam kući zaboravio svoje planinarske cipele i da na raspolaganju imam samo plitke sportske patike, nije obećavalo bajku već pravu horor priču. Bajka je počela onog trenutka kada se pojavio Mesija, u vidu Miljana Stojanovića, predsednika mesne zajednice Topli Do, i ponudio mi svoje ,,salomonke'', kao rešenje, u tom trenutku, mog nerešivog problema. U prošlom članku sam spomenuo Dragana Ćirkovića iz Dojkinaca kao čoveka koji predstavlja oličenje rešenja svih planinarskih problema u dojkinačkom kraju. Nisam ni slutio da ću posle nepunih nedelju dana nešto tako doživeti u drugom delu Stare planine i u Toplom Dolu. Ne postoje reči kojima bih se zahvalio Miljanu za ono što je učinio za mene.
Bajka je konačno nastavljena našim polaskom uz dolinu Rekitske reke:
Prelaz na levu obalu i prelepi prizori koje stvaraju vodom bogata i zapenušana Rekitska reka, zemljište crvene boje i vegetacija koja se ovde tek ,,budi iz zimskog sna'':
Na nekih 3.5 km od sela, prolazimo kroz mesto Selište, gde se nekada nalazilo naselje, preteča današnjeg Toplog Dola. Na činjenicu da su ovde nekada živeli ljudi koji su se bavili stočarstvom, danas ukazuju samo temelji starih zgrada i krst iz 1873. godine:
Ovde se Kaluđerska reka, koja dolazi sa severa, uliva u Rekitsku reku. Tu se, pored ,,Jaćimovog konaka'' i na 45 minuta hoda od polaznog mesta u Toplom Dolu, nalazi i mesto razdvajanja puteva koji vode na Babin zub (pravo) i za Kaluđerski vodopad i Razdolje (desno):
Naredni kilometar puta idemo uz Kaluđersku reku do mesta zvanog Savkov most:
Ovde desno, preko mostića po kome je mesto dobilo ime, idu svi oni koji za cilj imaju spektakularni Kaluđerski vodopad. Dragana i ja produžavamo pravo. Najpre pravimo pauzu, a zatim nastavljamo putem koji vodi desnom obalom Razdoljske reke:
Prolazimo pored temelja starih pojata i još jedne lepe vikendice, a zatim se rečna dolina sužava, put se gubi i staza sada vodi kroz bukovu šumu:
Usledio je ubedljivo najteži i najzahtevniji deo naše relacije. Šumska staza nestaje u opalom lišću i snegu, desna obala Razdoljske reke postaje sve strmija i mi smo stalno između klizavog kamenja u samom koritu i na nekoliko desetina metara iznad njega, u pokušaju da što bezbednije i lakše prođemo nezgodnu deonicu. To nije lako, a koncentraciju dodatno remete prelepi prizori:
Taj teški i opasni deo traje 50-ak minuta. Za mene su oni bili dugi kao večnost, iako sam znao da naš krajnji cilj nije daleko i da negde visoko gore postoji staza kojom ćemo se u povratku kretati mnogo lakše. Na ovakvim mestima nema puno fotografija. Dolazimo do mesta gde se potok, koji dolazi iz Žarkovog dola, uliva u Razdoljsku reku. Baš tu, na mestu sastava vodenih tokova, nalazi se prvi u nizu vodopada na Razdoljskoj reci:
Osmesi na zadnjoj fotografiji najbolje ilustruju lepotu ovog vodopada, ali i saznanje da je najteži deo relacije iza nas i da će nadalje sve biti mnogo lakše. Obilazimo vodopad sa njegove leve strane i krećemo se ,,rtom'' između Žarkovog potoka i Razdoljske reke. Neposredno iznad prvog je drugi, manji vodopad:
Sledi izlazak na plato na kome je prva, manja stočarska koliba. Ovde se otvara prostor ka unutrašnjosti Stare planine i spajaju se dva dola. S leve strane je veliki Žarkov dol, koji polazi sa nekih 1800 m visine, između Žarkove čuke i Prilepskog vrha, mesta pored kojih se prolazi na putu između Babinog zuba i Midžora. Na severu se pruža usko Razdolje, dol kojim sam 21. avgusta 2021. išao do Tri kladenca, izvorišta Razdoljske reke na 1940 m nadmorske visine, i Tupanara, vrha nedaleko od Midžora:
Sa desne strane je Durmanica (1706 m), koja razdvaja Razdolje od susednog Kaluđerskog dola i čiji zaobljeni, snegom pokriveni vrh, liči na vrh jajeta. Suprotno, na levoj strani, je Rudica (1486 m), pri završetku Žarkovog dola:
Izlazimo do zaravni na oko 1430 m visine. Ovde se nalazi govedarnik, tj. koliba Toplodolaca gde je pre par godina snimana emisija iz serijala ,,Sasvim prirodno'', Jovana Memedovića:
Razdolje je jedno fantastično lepo mesto, po mom mišljenju - jedno od najlepših na Staroj planini:
Sa Gagom najpre idem ponovo do Razdoljske reke. Kasnije ćemo se uputiti do vodopada Mančin skok, koji se nalazi severno od samog platoa, na potoku koji je desna pritoka Razdoljske reke:
Visoko gore u magli je Midžor. Obilazimo tzv. Razdoljski vodopad:
Zatim ulazimo u dol u kome se nalazi vodopad Mančin skok, krajnji cilj naše avanture. Do njega se treba malo i namučiti, pogotovo što sada gazimo i malo dublji sneg. U pamćenju će nam ostati i urezana slika kobile sa ždrebetom. Neprestano su tumarali sasvim blizu nas, povremeno nam ulazeći i u kadar:
Mančin skok je jedan od najlepših vodopada koje sam video na Staroj planini. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 1570 m i nama su za dolazak do njega iz Toplog Dola trebala tačno 4 sata:
Bez obzira na to što možda vremenski trenutak za posetu ovom vodopadu nije bio najpovoljniji (u gornjem toku potoka na kome se on nalazi su sneg i led), i što će on biti još bogatiji vodom, moćniji i lepši već za nedelju dana, kada krene masovno otapanje snega, privilegija je bila biti na ovom mestu i posmatrati okolinu:
Vremenski uslovi su se menjali iz minuta u minut. Čas se javljala pretnja po nas u vidu pahuljica snega i magle, čas se stidljivo pojavljivalo sunce iza oblaka i obasjavalo okolne vrhove. U povratku se spuštamo do govedarnika u Razdolju i, kao što sam rekao, idemo desnom stranom Razdoljske reke, ali znatno više nego u dolasku, kada smo se praktično kretali samim rečnim koritom. Pre toga prelazimo potok u Žarkovom dolu i nastavljamo putem, kasnije stazom:
Ono po čemu ću pamtiti ovu deonicu jeste prelep pogled na najviši deo Stare planine u Srbiji i Gagino sećanje na uspon na Midžor uz Kaluđerski vodopad od pre dve godine:
Prolazimo pored napuštenih pojata, pratimo stazu i spuštamo se niz bilo koje razdvaja doline Kaluđerske i Rekitske reke. Teško je odvojiti pogled od Razdolja:
Spuštamo se ka Selištu krajem koji se naziva Zanoga. Dolazimo do jedne pojate sa zanimljivom česmom:
Na put koji vodi za Babin zub spuštamo se neposredno iznad ,,Jaćimovog konaka''. Posle kretanja po gudurama i prelepim predelima Stare planine, ta činjenica uliva sigurnost, a sreća što je sve ispalo kako treba je ogromna.
Povratak sa vodopada Mančin skok do Toplog Dola je trajao 3h 10 min. Ovde, u dolini Rekitske reke, vladaju neki drugi vremenski uslovi i sasvim drugo godišnje doba nego u Razdolju:
Trajanje relacije: oko 10h
Zahtevnost relacije: veoma teška (5/5)
Karakteristike: fenomenalna, ali i vrlo zahtevna staroplaninska relacija; boravak u nekim od najlepših predela pri čemu posetu Razdolju ipak preporučujem za proleće; prelepi vodopad Mančin skok koji je najlepši u vreme topljenja snega; mesta čiju je lepotu nemoguće opisati rečima i prizori od kojih zastaje dah
Rizici: ubedljivo najteža deonica kreće iznad Savkovog mosta i traje do ušća Žarkovog potoka, na početku Razdolja; voditi računa o vremenskim uslovima praćenjem vremenske prognoze danima unapred; do Razdolja je ipak najlakše stići sa Babinog zuba i iz podnožja Žarkove čuke