1jul2023 Babušnička sela Brestov Dol i Bogdanovac

Postoje planinarske akcije koje planinari pamte celog života, najviše zbog uspeha koji su postigli osvajanjem nekog vrha, zbog lepote predela koje su videli ili zbog nekog događaja koji im je obeležio taj dan na planini. Ja ću svoju poslednji odlazak u Brestov Dol, rodno selo svog dede po majci, i susedni Bogdanovac, upamtiti za ceo život - zbog okolnosti koje su se dogodile u povratku.

Ranije sam češće išao u Brestov Dol. Prethodnih godina sam se više fokusirao na mesta na kojima ranije nisam bio i na prave planinarske izazove. Kao i uvek ranije, i ovog puta je polazno mesto skretanje za selo koje se nalazi na putu Babušnica - Vlasotince, između Grnčara i Modre Stene, udaljeno 38 km od Pirota i 13 km od Babušnice. Ranije je ovde, u mahali koja se zove Golubovići, po mom dalekom pretku koji se doselio iz Brestov Dola i osnovao je, radila kafana ,,Vožd''. Poslednjih meseci se izvode intenzivni radovi na revitalizaciji ovog putnog pravca pa je situacija u Golubovićima izmenjena. Teško je pronaći pravo mesto za parkiranje. Nekako sam se snašao i prvi put, nakon 1. novembra 2020. krenuo put sela:

Od skretanja u Golubovićima do sela Brestov Dol ima oko 4.5 km. U početku put savladava priličnu visinsku razliku sa nekoliko lakat-krivina, a zatim se do odredišta ide proplankom, uz manje-veće oscilacije u visini. Negde na pola puta se prolazi kroz jednu od brojnih mahala sela Dol. Ranije, kada ovaj put nije postojao, išlo se niže, dolinom Brestovdolskog potoka.

Trava nikad viša. Mnogo je kiše palo u maju i junu. Nakon nešto više od sat vremena sam na ulazu u selo svoga dede. Prvi utisak, nakon dve i po godine odsustva, nije pozitivan. Davno napuštene kuće su se u međuvremenu dodatno urušile. Mnoge od njih je prekrila gusta vegetacija i i učinila ih nedostupnim očima prolaznika:

Jedan detalj me obradovao - u ovoj kući na ulazu u selo i dalje ima života:

Ubrzo sam se našao i pred našom kapijom. Mnogo toga se dogodilo od kad sam je poslednji put zatvorio u jesen 2020. Kuća, dom Golubovića, i dalje je u relativno dobrom stanju:

Imao sam želju da odem do našeg kladenca i napijem se vode sa njega, ali prvi put u životu to nisam uspeo da učinim. Prekrile su ga koprive i trnje. Na sreću, unutrašnjost kuće je zadržala svoj raniji izgled:

Posle kraćeg odmora krećem kroz selo. Moj krajnji cilj je Bogdanovac, obližnje selo podno Suve planine. Uzput neću propustiti priliku da obiđem ,,znamenitosti'' sela Brestov Dol, kojih se ne bi postidela ni mnogo veća mesta od ovog koje ima jednocifreni broj stanovnika i kome preti tužna sudbina. Prva od tih ,,znamenitosti'' je spomen-česma. Izgrađena je još polovinom XIX veka zaslugom čuvenog brestovdolskog sveštenika Petra Stamenkovića, a obnovljena 1930. Posvećena je brestovdolskim komitama i vođi njihove družine Miloradu Popoviću. Izginuli su za vreme Topličkog ustanka 1917. godine:

Dalje prolazim pored zadružnog doma i stare brestovdolske škole, tačnije - pored ruiniranih ostataka ovih zgrada. Tužna slika koja je prilikom mojih ranijih objava izazivala brojne komentare i rekacije:

Nekada se iza zgrade zadružnog doma nalazila Crkva Svete Petke. Podignuta je 1860. godine i učinila je maleni Brestov Dol duhovnim centrom čitavog Gornjeg Zaplanja. Urušila se u junu 1993. godine, a u letnjem periodu godine praktično je nemoguće doći do njenih ruševina. Na sreću, ostala je zvonara iz 1926. godine, sa čuvenim zvonima koja su se nadaleko čula. Ni ona neće još dugo odolevati ,,zubu vremena'':

Puno je napuštenih kuća u drugom delu sela:

Penjem se uz mahalu Kostol i skrećem levo, prema Runćuli (697 m), brdu jugozapadno od sela:

Na samom vrhu sam posle svega pet minuta. Ovde sam zbog starog zapisa, kamenog krsta iz 1868. godine. Posvećen je Svetom Đorđu i nekada je predstavljao mesto okupljanja meštana za Đurđevdan. Izlomljen je, a natpis na njemu više nije moguće razaznati:

Silazim sa Runćule istom stazom, dolazim do mesta Raskrsje i krećem na drugu stranu - uz brdo Džurovicu (777 m), koje, poput nekog oklopa, ,,štiti'' Brestov Dol sa zapadne i severne strane:

Odavde je lep pogled na crnotravske i vlasotinačke planine - Gramadu i Ostrozub, na Kruševicu, Crtavo, Ostrc, Tumbu, Talambas, Berdujski vis, Golemi Stol, Rnjos... S druge strane, sa porastom visine otvara se prelep pogled na Ostatovički kamen i na južne padine Suve planine. Sada mogu da vidim prve mahale sela Bogdanovca - Stalovače i Sečince:

Pratim put koji vodi grebenom Džurovice i u obliku polukruga obilazi Brestov Dol. Nakon pola sata od izlaska iz sela u mestu Raskrsje, dolazim do skretanja za Bogdanovac:

Put za Bogdanovac nije u dobrom stanju. Njime se vrlo retko prolazi. Vodi kroz šumu i preko proplanaka. Na pojedinim mestima se teško i prepoznaje, a morao sam da koristim planinarske štapove za probijanje kroz travu:

Posle 25 minuta od skretanja na Džurovici iznad Brestov Dola, eto me kod prvih bogdanovačkih kuća. U pitanju je isturena mahala ovog sela koja se naziva Bavce. Na nju se prvo nailazi kada se u Bogdanovac ulazi iz pravca Ljuberađe i Linova:

Bogdanovac je nekada bio veliko i važno selo. Njegov stari naziv je Kukavica. Tek krajem XIX veka, na zahtev meštana i kraljevim ukazom, 28. januara 1891. godine, selo dobija novo ime - Bogdanovac. Selo je posle oslobođenja od Turaka, 1879. godine, imalo 725 stanovnika, posle Drugog svetskog rata (1948. godine) - čak 1253, a 2011. godine svega 39. Prema nekim istraživanjima iz Bogdanovca se posle Drugog svetskog rata iselilo preko 200 porodica, najviše u Požarevac, Babušnicu, Belu Palanku, Zaječar i Niš (Miroslav G. Stamenković: ,,Bogdanovac - selo sa četiri mahale''; Babušnica, 2012). 

Selo je smešteno na nadmorskoj visini između 800 i 900 m, u podnožju skoro gole i erodirane rebrine Suve planine sa Glogovim vrhom (1201 m), Mečjim vrhom (1184 m), Plakalnicom (1140 m) i Crnim vrhom (1164 m). Kao što kaže ime monografije sela, ono je razbijenog tipa. Sastoji se od četiri odvojene mahale: Selo (centar), Bavce, Sečince i Stalovače. Jedna od druge mahale su udaljene na pola sata do sat vremena hoda. Postoji još nekoliko zaseoka, od kojih su najpoznatiji: Vitoš, Vrnovica, Ržište. Ne moram da naglašavam da su ovo uglavnom napušteni zaseoci.

U narednih nekoliko minuta ćete saznati kako nekadašnje veliko suvoplaninsko selo Bogdanovac, sedište bivše Kukavičke opštine u okviru Lužničkog sreza sa sedam sela, izgleda danas. Mada, to ste mogli da pretpostavite i na osnovu prvih fotografija sa ulaza u selo. Tokom jednočasovnog boravka u njemu nisam sreo nikoga. Tek pri povratku čuo sam glas čoveka koji me dozivao iz jedne od kuća. Neka slike govore umesto mojih reči:

U centru sela su nekadašnji zadružni dom, škola, prodavnica, veliki spomenik:

Slična je situacija i dalje od centra, putem prema Štrbovcu:

Seoska crkva je priča za sebe. Relativno je novijeg datuma, podignuta 1930. godine i posvećena Svetom Ranđelu. Nalazi se na temeljima neke stare ranohrišćanske crkve. Dva puta sam bio do nje, oktobra 2013. i juna 2019. Oba puta nije bilo lako pronaći je. Nalazi se odmah iza seoskog groblja, na ulazu u centralni deo sela, ispod glavnog puta koji povezuje Ljuberađu i Štrbovac. Odmah po ulasku u selo sam shvatio da će njeno novo nalaženje predstavljati pravu avanturu za mene pa sam je namerno ostavio za povratak. Znao sam da je tu negde, ali gde tačno...nisam mogao tačno da se setim:

Avantura je potrajala dobrih pola sata. Platio sam je oznojene glave i izgrebanim i raskrvavljenim nogama i rukama (bio sam u šorcu i majici kratkih rukava). Voleo bih da lično upoznam svakog ko pronađe bogdanovačku crkvu a nije poreklom iz ovog sela. Za njeno lociranje sada su potrebne mape, slične onima koje su pokazivale lokaciju gusarskog blaga! Evo u kakvom se stanju danas nalazi ovaj objekat naše kulturne i duhovne baštine:

Tako to izgleda u Bogdanovcu. Ne znam za vas, ali ja sam se dobro zamislio na svom povratku ka Brestov Dolu. Kakva je sudbina naših udaljenih planinskih sela? Šta ćemo ostaviti potomcima? Ima li šanse da se ljudi ikada vrate u ove krajeve i da padine Suve planine ponovo ožive?

Na mestu na kome se nalazi skretanje za Bogdanovac, sa kružnog puta koji vodi obodom brda Džurovice iznad Brestov Dola, odlučio sam da se ne vraćam u selo na isti način kao u dolasku. Produžio sam tim kružnim putem, zatim skrenuo desno u spustio se u Brestov Dol na samom ulazu u selo iz pravca Golubovića. Više puta sam tako radio ranije tako da mi staza nije bila nepoznata:

Povratak u Brestov Dol iz Bogdanovca je potrajao sat vremena. Pošto je na snazi bio najtopliji deo prvog julskog dana, morao sam da svratim do naše kuće na odmor i kratak oporavak od svega što sam doživeo i video u Bogdanovcu i na putu do njega. Ispostavilo se da je to bila pogrešna odluka i da je trebalo po silasku u selo produžiti putem ka polaznoj tački moje relacije.

Dok sam se ja u hladovini doma Golubovića pripremao za povratak, crni oblaci su prekrili nebo. Dolazila je kiša iz pravca juga i zapada. Počeo je da duva vetar orkanske jačine. Povijao je grane drveća kao od šale i lomio ih. Morao sam da sačekam da prvi nalet oluje prođe...

Zatim sam krenuo, osetivši da nevreme slabi i da se premešta u pravcu Babušnice i mog Pirota. Negde na pola puta, kod dolske mahale koja se nalazi na samom putu za Brestov Dol, stigao me je jak pljusak. Kabanica mi je bila od male pomoći, morao sam da se sklonim u pomoćnu zgradu jedne napuštene kuće. Posle pola sata čekanja da kiša stane, odlučio sam da krenem dalje. Nije me držalo mesto. Pokisao i iscrpljen spustio sam se do mahale Golubovići i auta koje me čekalo za povratak kući.

Trajanje relacije: oko 12h

Zahtevnost relacije: teška (4/5)

Karakteristike: napuštena sela u kraju koji se zove Gornje Zaplanje, na jugoistočnim obroncima Suve planine; veliki broj napuštenih kuća, ruiniranih zgrada, spomenika i verskih objekata

Rizici: putem između Brestov Dola i Bogdanovca se praktično više ne prolazi (izuzetak retki šumari i lovci), nema nikakvih obeležja; crkve u Brestov Dolu i Bogdanovcu su u letnjem delu godine gotovo nedostupne; zmije i divlje životinje!