23nov2025
Između Nišave i Temštice - Prebijen del i Gradište
To je brdovito parče zemlje površine oko 120 hektara, oivičeno sa severa putem za Temsku, s juga novim auto-putem, a s istoka i zapada pomenutim dvema rekama. Najviša tačka je Gradište (446 m). Nekada sam ga posećivao često, sada jedva jednom u nekoliko godina...
Na desetom kilometru puta za Temsku, na oštroj krivini gde put menja pravac i nastavlja na sever, ka selu, nalazi se jedno neugledno skretanje levo. Ovo mesto se zove Prebijen del. Tim neuglednim putem sam ja krenuo posle duže pauze, koja bi nekada, u ranijim periodima mog života, bila nezamisliva, jer sam ovde ranije mnogo čeće prolazio. Da li je na to uticao moj novi, kasnije izgrađeni stil planinarenja, pa je poseta nekim mestima iz detinjstva postala manje interesantna (Sarlah, Dag banjica, Prebijen del...)? Verovatno... Razmišljao sam o tome dok sam išao blatnjavim putem:
Posle 5-10 minuta hoda tim putem, gde vam do ušiju s desne strane dopire huk Temštice, a s leve brektanje motora automobila i kamiona koji se penju uz strminu Prebijen dela, izlazi se na prostranu livadu. Oduvek sam je smatrao najlepšom u bližoj okolini Pirota. Ovog puta nisam imao ni delić tog utiska, iz dva razloga - jesen je pa je sve dobilo neke nijanse braon i sive boje, a takođe od pre desetak godina nema više ni borove šume na vrhu livade koja joj je davala šarm i lepotu:
Zbog toga sam brzo prošao čitavom dužinom livade, ne zastajući kao nekada da uživam u miru i u pogledu na prostrano Kumanovsko polje, na desnoj obali Temštice. Iako je mnogo bliže Kumanovu, pripada ataru Temske jer su nekada, za vreme Turaka, krvninu za nekog ubijenog Turčina platili žitelji upravo ovog sela.
Livada se gubi i prelazi u tzv. parasinje, kraj obrastao trnjem i niskim drvećem. Postoji i put koji vodi na jug, ka Gradištu. Više sam ga koristio u povratku:
Najviši delovi planine Belave bili su u oblacima. Nakon svega pet minuta od velike livade na Prebijen delu, izašao sam na jedan lep vidikovac iznad auto-puta. Kraj kojim sam išao ovde se strmo završava:
Produžio sam putem kroz šumu, za trenutak ga napustio i popeo se na blagi vrh Gradišta. Na samom vrhu i u njegovoj neposrednoj blizini, u krugu od nekih 100-200 m, nalazi se više dubokih iskopanih rupa:
Da li su u pitanju ostaci odbrambenih bunkera, koji potiču iz balkanskih ratova, Prvog ili drugog svetskog rata? Verovatno DA, s obzirom na istureni položaj Prebijen dela i Gradišta i na činjenicu da se odavde lako moglo kontrolisati kretanje ljudi dolinom Nišave. Nisu li ove rupe povezane sa nečim mnogo starijim, iz rimskog doba, shodno pričama o latinskom utvrđenju na Gradištu koje su Sloveni opsedali godinama, pre nego što su ga konačno osvojili? Nije isključeno. U prilog tome i rupa na dvadesetak metara od samog vrha, koja je mnogo dublja od potreba bunkera, a uz to i sa stranicama ojačanim kamenom. Liči na grobnicu:
Nisam čuo da su arheolozi detaljnije ispitivali ovaj kraj. Za razliku od njih, ,,zlatari'' sigurno jesu. Put vodi pored još plićih rupa:
Zatim sam izašao na najlepše mesto na grebenu, odakle je lep pogled na ušće Temštice u Nišavu, selo Staničenje i planinu Belavu. Malo više desno, pored jedne izdvojene mahale Staničenja, nalazi se čuveni Begov most na Temštici. Sve je nalik mestu Straža kod Sinjca, desetak kilometara zapadno, niz Nišavu:
Malo naniže, prema pomenutom zaseoku, može se videti jedan stari, ograđeni kameni krst. Nisam uspeo da dešifrujem natpis na njemu:
U povratku do auta sam imao neprijatan susret sa lovačkim psima i svađu sa lovcima. Moram dobro da obratim pažnju na planiranje planinarskih akcija u narednom periodu - sve subote i nedelje do Nove godine biće lovne!
Trajanje relacije: oko 1.5h
Zahtevnost relacije: umerena (2/5)
Karakteristike: istureno brdo, okruženo dvema najvećim rekama u pirotskom kraju i važnim putevima; prelepa livada na mestu Prebijen del i brojne rupe na Gradištu koje ukazuju na važan strateški položaj područja, ali i ,,podgrevaju maštu''...
Rizici: blato, lovci






































.jpg)

.jpg)


















