15oct2026
Uspomena na moj prvi odlazak do jame Propas u ataru sela Činiglavci
Moje mišljenje o ovom mestu se menjalo kroz godine - od toga da sam u jednoj reportaži na ovom blogu naveo tačne kordinate jame (kako bi zainteresovanima olakšao dolazak do nje), do toga da jednom prilikom nisam hteo da postavim mapu sa njenom lokacijom. To sve možete proveriti uvidom u ,,Arhivu relacija'' i ,,Arhivu predloga''. Ovo je sećanje na moj prvi odlazak, 6. oktobra 2012, do tog opasnog i neobezbeđenog mesta...
Sećam se da sam nestrpljivo čekao da posetim ovu jamu. Prethodno sam na internetu čitao o njenom multidisciplinarnom istraživanju i topografskom snimanju od strane speleologa ASAK-a (Akademski speleološko-alpinistički klub iz Beograda) u toku 2010. i 2011. godine. Ispostavilo se da Milovan iz Činiglavaca, moj stariji kolega iz grupe u kojoj smo pre 14 godina radili zajedno (sada penzioner), zna lokaciju tog mesta i da je spreman da me tamo odvede. Ja sam u to vreme bio uveliko obuzet istraživanjem atraktivnih i zanimljivih mesta u pirotskom kraju, a suva jesen je nekako najbolje vreme za proučavanje speleoloških objekata.
Našli smo se na ulazu u Činiglavce. Tamo se nalazi Milovanova porodična kuća. U njenoj neposrednoj blizini u jesen 2012. godine bili su u jeku radovi na izgradnji auto-puta. Ovaj deo sela je izdvojen u odnosu na onaj glavni, koji je udaljen oko 1 km, i kroz koji smo kasnije prošli na putu do jame:
Prošli smo kroz taj deo sela i našli se u njegovom gornjem, severnom delu. Krenuli smo peške, ali nas je ubrzo sustigao traktor sa prikolicom, drvarkom. Čovek je bio pošao u Vidlič po drva. Milovan naravno nije mogao da odbije svog prijatelja i mi smo se začas našli u prikolici. Nakon zadnjih seoskih kuća, izlazi se na prostrani proplanak. Tamo se nalazi lokalna protivgradna stanica:
Poenta prvog dela ove priče je da mi je vožnja traktorom u trajanju od dvadesetak minuta tada dobro došla i da mi je vreme proteklo u razgovoru sa Milovanom koji je sedeo pored mene. Pričao mi je o svom selu i mestima u njegovoj okolini. Sećam se da je put bio loš i kamenit. Ali, nisam obraćao pažnju na mesta pored kojih smo prolazili i na brojna usputna razdvajanja puteva:
Tako, kada nas je ljubazni Milovanov prijatelj ostavio na jednoj raskrsnici na nekoliko kilometara severno od sela, ja tada nisam ni bio svestan koliko je to prolazno mesto važno, bolje reći ključno, za odlazak do jame Propas. Kada sam sledeći put, nakon nekoliko godina, tamo krenuo sam, imao sam velikih problema da pronađem mesto gde smo Milovan i ja po silasku sa traktorske prikolice skrenuli desno pod pravim uglom i uputili se ka jami (čovek sa traktorom je produžio pravo, u planinu):
Put je Milovana i mene dalje vodio na istok. Bio je lep pogled u pravcu sela, kao i na Vlašku planinu, Greben i kanjon Jerme u daljini:
Pošto sam bio prvi put na ovom terenu, nisam shvatao ni koliko je bilo važno upamtiti mesto gde se napušta put, skreće levo i nastavlja gore ukoso, po dijagonali. I dan-danas bih (pričam iz kasnijih ličnih iskustava) imao problema da to uradim na odgovarajućem mestu. To me u nekim narednim odlascima do jame Propas koštalo dosta vremena i tumaranja po nepreglednom, krševitom terenu. Ono što sam upamtio pre 14 godina, bilo je to da staza do jame prolazi pored jedne vrste niskog zida od stena. Međutim, problem je stići do njega:
Posle toga se brzo stiže do jednog mesta koje liči na ,,kapiju'', na vrhu velike i duboke vrtače koja se naziva Vrtop:
Ovo mesto je još jedan važan orijentir. Jama Propas je udaljena odatle svega par stotina metara i to - malo levo i naviše. Nalazi se u jednom malom šumarku, koji je vešto skriva. Čak smo Milovan i ja imali problema da je pronađemo i otišli smo isprva malo iznad prave lokacije jame, jer se ispostavilo da Milovan odavno nije bio na tom mestu i da je ono polako počelo da odlazi u njegov zaborav. Na sreću, potraga po kamenjaru nije trajala dugo. Uskor je pred nama bio zlokobni otvor jame Propas:
Jama Propas je možda i najatraktivniji speleološki objekat te vrste u pirotskom kraju. Od sela Činiglavci je udaljena oko 4 km, nalazi se na 710 m nadmorske visine i na južnim je obroncima planine Vidlič. Put u prvom delu i kasnije staza do nje nisu obeleženi. Nema nikakvih markacija. Zbog toga je nalaženje ove jame izuzetno teško i najbolje je da tamo prvi put odete u društvu osobe koja dobro poznaje kraj i koja je svesna opasnosti boravka na rubu 72 m duboke rupe. Na sajtu ASAK-a (http://speleoasak.blogspot.com) pronašao sam i sledeće: ,,dvorana na dnu jame je eliptičnog oblika dimenzija 150x100 metara, a visina dostiže do 26 metara od dna dvorane, koje je vrlo rašlanjeno i sa sopstvenim mikroreljefom. Proračunata zapremina objekta je oko 115000 m3, a površina dna dvorane oko 13000 m2''. Evo i nacrta jame sa pomenutog sajta:
Malo je reći da sam bio fasciniran onim što sam video, u isto vreme i oduševljen i jako zabrinut jer je samo mesto neobezbeđeno, neograđeno. Milovan mi je ispričao i jednu jezivu priču. Naime, neki čovek iz Činiglavaca je nekada davno ovde u ponor gurnuo svog rođenog brata... Milovan je pokušao da proveri dubinu jame bacanjem trupca od drveta (kasnije sam shvatio da je u okolini ovakvih mesta vrlo teško naći kamen da se to učini - svi su već pobacani :). Onako ,,od oka'', procenili smo dubinu jame na 50-ak metara, ali je ona u stvari još dublja.
U selo se nismo vratili istim putem. Negde u blizini Činiglavaca, u dolini između sela i jame Propas, obišli smo još jednu manju pećinu, bolje reći - potkapinu. To je dokaz da je okolina sela Činiglavci bogata speleološkim objektima:
Od tada nisam obilazio ovo mesto pa bih ga sada teško pronašao. Ostale su slike terena gde se nalazi:
Kao orijentir može da posluži činjenica da smo na ulazu u selo, iz pravca severa, bili nakon 15 minuta hoda od potkapine. Tada sam napravio još nekoliko fotografija sela Činiglavci. U njemu je tada živelo preko 200 ljudi. Sada je taj broj prepolovljen:
Trajanje relacije: oko 3.5h
Zahtevnost relacije: srednja (3/5)
Karakteristike: možda i najatraktivnija jama u pirotskom kraju, na obroncima planine Vidlič
Rizici: iz sela Činiglavci nema nikakvih usmerenja, putokaza i markacija; nekoliko mesta na putu do jame predstavlja važne orijentire, ali ih je na nepreglednom i krševitom terenu teško razaznati i pronaći; sama lokacija jame Propas je neobeležena i neobezbeđena, a sam otvor jame je opasan i zlokoban, u vidu levka!




















-0-1280x960.jpg)











.jpg)

.jpg)


















