30aug2026 Tupavica - Arbinje - Beleđe - Bratkova strana - Mramor - Ravno bučje

Ideja mi je bila da posle devet godina ponovim na potpuno identičan način jednu sjajnu planinarsku akciju koju sam sa Dejanom Tričkovićem izveo u julu 2017. Ovog puta društvo mi je pravila Dragana Šopka. Prizori koji su nam bili pred očima dugo će ostati u sećanju, a čak ni ,,smena godišnjih doba’’ nije pokvarila utisak...

Dragana i ja krećemo od vodopada Tupavica. Na taj način skraćujemo relaciju, koja bi teoretski trebalo da započne u selu Dojkinci, za punih 10 km (računato u oba smera). Ovog puta ne obilazimo sam vodopad:

Deonicu do mesta Ladna voda u Arbinju sam više puta detaljno opisivao. Duga je 9 km i podrazumeva prolaz kroz verovatno najlepšu rečnu dolinu u Srbiji (Dojkinačka reka). Zbog toga ovog puta navodim samo glavna prolazna mesta...

Rečna poljana sa Skripčanovom česmom:

Skretanje za Draganov vir (mesto gde je planiran naš silazak sa Ravnog bučja u povratku):

Skretanje za Bratkovski dol i zanimljivo mesto zvano T’vne čaršije:

Prelepe Arbinjske ploče:

Napuštena šumarska baza na desnoj obali Dojkinačke reke:

Jedan od nekoliko betonskih mostova u Arbinju i skretanja za Propadlu vuniju i Jovički kamen:

Najlepši deo Arbinja sa prelepim virovima, visokim stablima smreke i zanimljivim stenama:

Kod izvora Ladna voda smo nakon 2h 45 min hoda od Tupavice. Srećemo prvu grupu planinara iz Beograda:

Posebno se radujemo novom susretu sa njihovim vodičem - Draganom Ćirkovićem iz Dojkinaca:

Na raskrsnici na sledećoj fotografiji skrećemo levo i idemo uz Belčin dol. Prevoj Beleđe je udaljen 2.2 km:

Pred izlazak na prevoj na blizu 1800 m n.v. srećemo drugu, veću grupu beogradskih planinara, a na samom prevoju i Milana Panića Gedu sa svojim prijateljima. Imamo lep pogled na Tri čuke i venac Stare planine u ataru Toplog Dola. Nemir mi unosi tamni oblak koji je već neko vreme bio ,,ukotvljen’’ iznad kraja u koji smo Dragana i ja krenuli:

Sitna kiša počinje da pada odmah nakon našeg odvajanja na put za Bratkovu stranu. Uživamo u pogledu na Tri čuke i Vražju glavu. Ova deonica puta je vrlo loša, kamenita i razrovana:

Kiša počinje da pada jače i mi smo prinuđeni da zaklon pronađemo u podnožju jedne smreke. Imamo i veoma neobičan susret na jednom tako udaljenom mestu na Staroj planini:

Na sreću, kiša ubrzo prestaje, tamni oblak se premešta u pravcu Koprena i Bugarske i mi nastavljamo dalje. Uživamo u pogledu na okolinu i konstantujemo da su vremenski uslovi idealni za planinarenje u avgustu - bez sparine i jakog sunca:

Prolazimo mesta Krvave bare i Lazarevi jegreci (1874 m). Tu se levo od puta spušta dolina u pravcu Jovičkog vodopada. Nažalost, obrasla je gustom i visokom klekom pa je njena prohodnost pod velikim znakom pitanja:

Sledi uspon na brdo na kome se nalazi najviši vrh čitavog masiva Bratkova strana. Neki ga zovu isto tako (Bratkova strana), neki Bratkov vrh, kako bi se napravila razlika. To je najviši vrh Stare planine van njen glavnog lanca koji se pruža uz granicu sa Bugarskom. Južno od njega, sve do granice sa Makedonijom, u Srbiji nema većeg vrha. Stalno nam preti nova tura kiše, ali imamo sreće. Pred sam izalazak na Bratkov vrh, visok 1943 m, progreva sunce. Mi smo na njemu posle 6,5 h sati pešačenja od Tupavice, uz napomenu da je dosta vremena utrošeno na pauze i razgovor sa planinarima koje smo usput sretali:

Ja sam na Bratkovoj strani posle punih devet godina. Sa Draganom diskutujemo o toponimima koje vidimo u pravcu severa, na južnim padinama pograničnog dela Stare planine: Štavljački dol, Dugo bilo, Bobojak, Koljčin skok, Rančin dol, Čungulj i Čunguljski dol, Krmoljski dol, Kurtulski dol, Spasova vunija, Strmoljski dol, Ivankovica, Stilov rt i Stilov dol, Bata, Odaiško lice, Vražjoglavski kamik...

Na Bratkovoj strani se mogu videti i zasloni ili zakloni od kamena koje su nekada, pre 100-150 godina, pravili Crnovunci (Karakačani, Aromuni ili ,,Makedonski Grci’’). U periodu od oslobođenja od Turaka (1878. godine) do Balkanskih ratova (1912/1913. godine) dolazili su na Staru palninu sa velikim stadima svojih ovaca iz Epira i Makedonije. Dragana i ja smo malo ,,zakasnili’’ da isprobamo njihovu funkcionalnost:

Od Bratkove strane ili Bratkovog vrha produžavamo oko 2 km u pravcu jugozapada. Sledeći vrh je Mramor (1759 m). Nekada je bio poznat pod nazivom Turske livade. Nažalost, mobilijar na njemu nije odoleo planinskim vetrovima i padavinama:

Pogled sa Mramora na Midžor i najviši deo Stare planine u Srbiji još je lepši sa ovog mesta u odnosu na Bratkov vrh:

Mramor je vrh sa koga je lak i jednostavan silazak na visoravan Vrtibog na jugu. Naša trasa kretanja je malo drugačija. Idemo u pravcu jugoistoka, putem koji se dobro razaznaje u travi, a koji su formirala terenska vozila:

Sa južne strane obilazimo veliki i duboki Bratkovski dol. Uživamo u pogledu na njegove fantastične boje:

Ovaj kraj se naziva Gornje Ravno bučje. Nekada su na njemu bili najkvalitetniji pašnjaci na Staroj planini, zbog kojih su Gostuša i Dojkinci vodili ,,stogodišnji rat’’. Danas su neka druga vremena i na širem prostoru nema nikakve stoke. Jedino smo u rejonu Vrtiboga, u daljini, videli stado krava na ispaši.

Dan je na izmaku. U donjem delu Gornjeg Ravnog bučja prelazimo preko plastičnog creva za vodu. Očekivao sam da ga vidim. Kada sam prošle jeseni sa ekipom RTS-a snimao emisiju na Vrtibogu, od stočara Zorana iz Gostuše smo čuli da je na presahli Arbanaški kladenac dovedena voda sa oko 2 km udaljenog mesta u Bratkovskom dolu. Sada tačno lociram to mesto:

Trava postaje sve gušća i pomalo usporava naše kretanje. Put polako gubimo iz vida. Prelazimo u kraj koji se naziva Donje Ravno bučje. Tamo su se nekada nalazile pojate Dojkinčana:

Silazak u dolinu nije lak. Dragana je to najbolje osetila na svojoj povređenoj nozi:

Posle 45 minuta konačno silazimo u dolinu i nastavljamo putem koji nas vodi do 1.5 km udaljene vikendice, na glavnom putu za Arbinje, kod Draganovog vira:

2h 20 min nam je bilo potrebno da se sa Mramora spustimo na glavni put:

Do Tupavice i mesta gde smo ostavili auto trebalo nam je još oko 50 minuta. Nezaboravna avantura uz pređenih 27 km!

Trajanje relacije: oko 12h

Zahtevnost relacije: veoma teška (5/5)

Karakteristike: zanimljiva i veoma raznovrsna, kružna staroplaninska relacija, uz prolazak kroz neki od najlepših predela na ovoj planini; prelepa dolina Dojkinačke reke sa Arbinjem i jednim od njenih izvorišnih krakova u Belčinom dolu, prevoj Beleđe, vrhovi i sjajni vidikovci - Bratkova strana i Mramor, spust niz Ravno bučje

Rizici: prelazi se prilično rastojanje; treba poneti dovoljne količine vode (ima je na ulazu u Arbinje i kod Ladne vode) i birati kada nisu prognozirane grmljavine i padavine