8may2026 Potražite Linovsko vrelo

Obožavam vodopade u proleće i uspon na planinske vrhove u leto. Volim da obilazim udaljena planinska sela i mahale i da pronađem neki zaboravljeni spomenik, obročni krst, teško dostupnu pećinu ili jamu. Ipak, najviše od svega volim izvore i vrela iz kojih nastaju potoci i rečice. Ima ih više u pirotskom kraju, a jedno od najlepših i meni najdražih nalazi se na teritoriji opštine Babušnica...

 

Odlazak do Linovskog vrela podrazumeva praktično obilazak dva lužnička sela - Ljuberađe i Linova. Ja sam obično kao početnu tačku za relaciju birao centar sela Ljuberađa, nekadašnjeg trgovinskog i zanatskog centra čitavog kraja, bivšeg sedišta ljuberaždanske opštine, predratne varošice i mesta odakle vodu dobija čak i 75 kilometara udaljeni grad Niš. Tako je bilo i 20. marta 2010. godine:

Skretanje za Linovo može se videti na prethodnim fotografijama i nalazi se u najlepšem delu bivše ,,čaršije'', gde su nekada bile aktivne brojne radnje, dućani, zanatske radionice:

Odavde kreće oko 1.5 km duga i prilično naporna deonica sa nekoliko oštrih krivina. Na ovom rastojanju nadmorsku visinu povećavate sa početnih 440 m na 545 m kod mahale Glavšinci i skretanja za seosko groblje. Sa tog mesta je lep pogled na repetitor iznad Berduja (941 m) i Zli dol, kojim se sliva istoimena desna pritoka reke Lužnice:

Nastavljate dalje glavnim putem. Prolazi se udaljena ljuberaška mahala Preslap. Desno je brdo Srndakovo (709 m):

Zatim se nailazi na dolinu Linovske reke ili Linovšnice. Njen začetak predstavlja upravo Linovsko vrelo, ona teče kroz ovo selo u pravcu Ljuberađe, ali na oko 1.5 km udaljenosti vazdušnom linijom skreće desno, maltene pod pravim uglom. Do ušća u Lužnicu, nekih 3 km naniže, na ulazu u selo Grnčar, gradi teško prohodnu klisurastu dolinu. U njenom donjem delu nalazi se atraktivni i u proleće veoma lep Grnčarski vodopad ili Ripalo.

Ovde sam ja sustigao ljude sa kojima sam išao sve do Linova. Možda ćete ih prepoznati:

Linovo je 1948. godine brojalo 657 stanovnika. U vreme moje posete pre 16 godina bilo ih je oko 70, a po popisu iz 2022. godine selo ima svega osam stanovnika! Prema jednom predanju Linovo je dobilo ime po selu Lin na obali Ohridskog jezera. Odatle su pristigli doseljenici početkom XIX veka. Danas se ovo selo nalazi na teritoriji Albanije.

Linovo se prostire znatnom dužinom uz rečicu i do vrela treba proći kroz celo selo. U njemu ima starih vodenica, koje su, kao i brojne seoske kuće, odavno napuštene. Na Linovšnici je izgrađeno nekoliko veoma lepih kamenih mostova i po njima je ovo selo prepoznatljivo:

U centru sela su spomenik palim borcima i zgrada stare zadruge. Nadmorska visina je oko 640 m, dok se samo Linovsko vrelo nalazi na 20 metara većoj visini.

Od centra Ljuberađe do Linovskog vrela u Gornjoj Mali ima oko 5.5 km. Vrelo je ograđeno i do njega je uređen prilaz za Đurđevdan 1995. godine:

Ovo su jugoistočni obronci Suve planine, koja je poznata po svojoj bezvodnosti. U proleće je Linovsko vrelo najjače i tada hladna voda izbija ispod kamena u klobucima, stvarajući utisak kao da ključa:

Put od vrela produžava u pravcu Bogdanovca. Ja sam se, putem kojim sam i došao, vratio nazad. Pri prolasku kroz Linovo primetio sam ljude koji su čekali hleb iz Ljuberađe:

Prilikom spusta u Ljuberađu uživao sam u pogledu na okolinu, a posebno na Golemi stol:

Trajanje relacije: oko 4h

Zahtevnost relacije: srednja (3/5)

Karakteristike: jedno od najlepših vrela u pirotskom kraju, izvor rečice Linovšnice; upoznavanje sa dva lepa lužnička sela - Ljuberađom i Linovom

Rizici: uzan put od Ljuberađe do Linova, na pojedinim deonicama prilično oštećen; naporan uspon iz centra Ljuberađe do groblja na izlazu iz ovog sela prema Linovu