28feb2026
Lužnički kraj: Izvorsko jezero, vrelo i jama, Provaljeničko vrelo Zlatar
Dobar deo poslednjeg dana februara proveli smo u okolini Babušnice. Posle posete Gornjem Striževcu, gde smo prisustvovali liturgiji i obeležavanju Todorove subote ili Todorice, vratili smo se par kilometara bliže Babušnici. Ime sela Izvor asocira na bogatstvo vodom, a sva četiri mesta koja smo obišli imaju itekako veze sa njom...
Najpre Izvorsko jezero. Na raskrsnici, gde se skreće za stari deo Izvora, krenuli smo uz brdo, jednim od puteva kojim je moguće doći na vrh Jeremijinog brda i izletišta Šanac:
Vreme pravo prolećno, sasvim drugačije od onog samo sedam dana ranije, kada smo bili u dimitrovgradskom kraju. Posle svega pet minuta bili smo na obali malog Izvorskog jezera (dimenzije 120x50 m). Obilne padavine su učinile svoje pa je bilo primetno da obiluje vodom:
Najlepši pogled na jezerce se pruža sa brežuljka severno od njega. Uživali smo u njemu:
Pet minuta nam je trebalo da napravimo krug na bezbednom rastojanju od jezerske linije. Treba biti oprezan jer je na pojedinim mestima tlo natopljeno vodom i ,,radi pod nogama'':
Spustili smo se do polazne raskrsnice. Mogli smo lepo da vidimo u pravcu juga dolinu između Pribovice (853 m) i Kamenice (743 m), u kojoj sam nameravao svojim drugovima da pokažem preostala tri mesta:
Produžili smo ka starom selu Izvor, usput prešavši most na reci Lužnici:
Obradovala me količina vode u Izvorskom potoku jer je to značilo da Izvorsko vrelo ima dosta vode. Prošli smo glavnom ulicom kroz selo, sa setom bacajući pogled na verovatno najveću seosku školsku zgradu u Lužnici:
Pratili smo tok potoka sa karakterističnim kamenim mostićima. Po izlasku iz sela prešli smo preko mosta na levu stranu potoka, udaljili se od njega i stigli do groblja:
Kod groblja smo napustili glavni put i skrenuli na stazu levo, u pravcu potoka. Ovo je važno mesto, do koga smo se spustili u povratku. Ako se ide u pravcu Suve planine i Provaljeničkog vrela Zlatar, koje se nalazi u njenom podnožju, onda je najbolje ići ovim putem i brzo proći strmu dolinu između Pribovice i Kamenice:
Svega par minuta nam je bilo potrebno da dođemo do prelepog Izvorskog vrela. Znao sam da će se Gaga i Boce oduševiti ovim mestom:
Ispričao sam im dve zanimljive priče o ovom mestu - o vodopadu visine 10-15 m koga više nema, odkako se pre 20-25 godina u dolini potoka otvorila Izvorska jama, kao i o staroj izvorskoj crkvi Svetog Ranđela koja se nalazila nedaleko od vrela i koja je nestala u klizištu 1964. godine.
Sledeća po redu je bila Izvorska jama. Nalazi se u samom koritu nekadašnjeg potoka, vazdušno na oko 400 m od Izvorskog vrela. Dolazak do nje odnosno njeno pronalaženje nije baš lako. Treba obići Izvorsko vrelo sa desne strane, ući u dolinu i krenuti stazicom koja se jedva razaznaje:
Iz straha da ne ,,promašimo'' jamu, spustili smo se u samo korito i oprezno krenuli naviše:
Nakon svega stotinak metara našli smo se nad opasnom rupom koja zjapi iz zemlje:
Nije bilo potrebe da se ovde duže zadržavamo. Želja mi je bila da se vratimo na stazu, za koju sam pouzdano znao da postoji na zapadnoj strani doline. Na prvoj narednoj fotografiji je položaj Izvorske jame u dolini:
Nismo uspeli da pronađemo pravu stazu. Ispostavilo se u povratku da ona prolazi dolinom dosta više od mesta gde smo se mi nalazili. Ponovo smo se vratili u dolinu potoka jer je moja procena bila da ćemo na taj način brže proći. Uostalom, kada sam Sašom prvi put bio u ovom kraju, februara 2022. godine, upravo tako smo od Izvorske jame stigli do Provaljeničkog vrela Zlatar.
Narednih pola sata smo se kretali kroz dolinu na taj način. Korito potoka je suvo, ali se jasno razaznavala vlažna rastresita zemlja. Na nekim mestima u donjem delu, bliže jami, mogli smo da vidimo i vodu. Naše napredovanje uopšte nije bilo lako. Štaviše, iziskivalo je dosta energije, provlačenja kroz trnje i grane, zaobilaženja prepreka, kretanja čas jednom čas drugom obalom:
Ukupna dužina suve doline, od Izvorskog vrela do mesta gde se padine Pribovice i Kamenice završavaju, iznosi manje od 2 km. Na njenom kraju se ponovo javlja voda u znatnoj količini. Prepoznali smo mesto gde ona ponire, mada se to sasvim sigurno događa i na širem području. Na taj način Provaljeničko vrelo Zlatar hrani vodom par kilometara udaljeno Izvorsko vrelo:
Na proplanku se spajaju tri doline. Putevi vode u dva pravca - desno ka Provaljeniku i levo ka Suračevu. Ispred je uzvišenje sa borovom šumom, a iza njega su padine Suve planine. Visoko gore je Crni vrh ili Burča (1164 m). Mi smo krenuli levo, u pravcu Suračeva, tačnije mesta Suračevske bare:
Važan orijentir za lociranje Provaljeničkog vrela jeste kućica od blata - koliba ili lovačka kuća. Vrelo se nalazi nasuprot njoj, na oko 100 m rastojanja:
Prati se tok potočića:
Slično Izvorskom vrelu, ovo je još jedno prelepo mesto. Pisao sam o njemu u svojoj drugoj knjizi:
Boravak pored kućice smo iskoristili za odmor na suncu. Povratak do auta u Izvoru je potrajao 50 minuta. Bez problema smo pronašli stazu koja vodi iznad doline, a koje ,,nije bilo nikako u dolasku'':
Staza je odlična, suva i osunčana. Pre silaska u Izvor imali smo lep pogled na Stolsku planinu i njene vrhove Strvnu, Korbes, Mali stol, Stolski kamik i Rnjos, kao i na Staru planinu pod snegom:
Trajanje relacije: oko 4.5h (računajući na direktan dolazak do Izvora iz Pirota)
Zahtevnost relacije: teška (4/5)
Karakteristike: prelepa mesta u okolini babušničkog Izvora - jezero, dva vrela, jama novijeg datuma; dolina između Pribovice i Kamenice i proplanak u podnožju Suve planine na kome se spajaju tri doline; lepa staza iznad doline i sjajni vidikovci
Rizici: treba biti obazriv u neposrednoj blizini Izvorskog jezera zbog močvarnog terena; dolina južno od sela Izvor je teško prohodna (ukoliko ne pronađete pravu stazu na njenoj zapadnoj strani), obrasla gustom vegetacijom; Izvorska jama je neobezbeđeno i izuzetno opasno mesto!






















































.jpg)

.jpg)


















