12sep2026 Do vidikovaca Smilovica i Sorlica iz Pokrovenika

Za nekoga ko planira planinarske akcije najgore je kada veče pred isplaniranu akciju dođe do promene vremena. Nekako sam se potajno nadao da do toga neće doći za minuli vikend. A onda nas je u subotu ujutru sačekalo neprijatno iznenađenje: desetak stepena niža temperatura nego prethodne večeri, magla u planini i u gradu koja kap kiše. Ipak, ispalo je dobro. Neko ,,ko od gore vidi sve'' kao da je hteo da nas nagradi za pokazanu želju i učinjen trud...

Moje gošće iz Vlasotinca, Milica i Dragana, i ja krećemo po ne baš obećavajućim vremenskim uslovima od česme neposredno pre ulaza u selo Pokrovenik, oko 16 km od Pirota i 2 km od skretanja sa glavnog puta za Zavojsko jezero. Česma iza nas je obnovljena 2017. godine:

Prvi put u životu sam deonicu dobro utabanog puta do sela prešao kolima. Pogled na Pokrovenik je uvek fantastičan. Moje mišljenje je da je ovo jedno od najslikovitijih pirotskih sela. Šteta samo što je velika većina kuća napuštena i što zimi u njima obitava između 10 i 20 stanovnika. Vikendom taj broj na kratko poraste:

Nisam bio u selu više od dve i po godine. Pokrovenik je u međuvremenu dobio asfaltni put, a drvene figure životinja našeg prijatelja Dušana Živkovića ukrašavaju pojedina mesta u selu i njegovoj okolini. Sviđa mi se ideja da se pojedini objekti u selu obnove i da dobiju nekadašnju namenu u cilju edukacije i promocije seoskog turizma:

Na izlazu prestaje asfalt i mi započinjemo uspon ka mestima koja smo planirali da posetimo. Staza je obeležena od samog početka ekspanzije vidikovaca Smilovica i Sorlica, pre nekih 5-8 godina:

Hladna vazdušna masa dolazi sa severa i zapada i smanjuje nam vidljivost. Zavojsko jezero, koje smo na trenutak mogli da vidimo, začas nestaje u magli:

Put povija na sever. Magla je sve gušća. Na sreću, nema kiše. Primećujemo da je zemlja pod našim nogama ispucala zbog dugotrajne suše:

Na Smilovicu i 1010 m madmorske visine izlazimo posle 50 minuta od napuštanja Pokrovenika:

O lepom pogledu na Zavojsko jezero sa jednog od najlepših vidikovaca u kraju nema ni reči:

Slično je i u drugom delu vidikovca Smilovica. Objašnjavam Milici da se sa ovog mesta u ,,normalnim'' okolnostima vidi Midžor:

Nastavljamo u pravcu severo-zapada. Kosa mi je mokra iako se nisam oznojio, a nije pala ni kap kiše od našeg polaska. Posledica vlage u vazduhu... Nakon dvadesetak minuta stižemo do mesta Cer (1048 m), najviše tačke naše relacije:

U neposrednoj blizini Cera je veliki majdan kamenih ploča, mesto koje je fasciniralo moje gošće jer nešto slično nisu bile u prilici da vide:

Nekada sam se sa Ivicom Stefanovićem iz Niške Banje odavde spuštao direktno do vidikovca Sorlica. Sada se vraćamo nazad, na zaravan između Cera i Smilovice. Putokaz i put kroz šumu (koje u prilasku Ceru nismo ni uočili zbog magle) nam određuju dalji tok kretanja. Ono što je najvažnije, vreme se menja u pozitivnom smislu. Vazdušne mase kao da su završile svoj prelazak preko masiva između doline Temštice i Zavojskog jezera i iz minuta u minut pogled na okolinu je sve bolji:

Vidikovac Sorlica je od skretanja udaljen manje od 2 km. Nalazi se i oko 150 m niže od Cera i majdana kamenih ploča (900 m nadmorske visine). Put do njega se najpre spušta kroz šumu, prelazi srednji otvoreniji deo, a onda se ponovo, još strmije nego u prvom delu, spušta niz šumu. Sa desne strane, koja je vrlo strma, naziru se konture doline Visočice ispod brane na Zavojskom jezeru. Staza je i dalje odlično obeležena:

Na mestu sa zadnje fotografije završava se spust i skreće se pod pravim uglom levo, na stazu koja vodi kroz šumu. Ja sam najsrećniji na svetu jer shvatam da će pogled sa Sorlice biti onakav kakav sam i priželjkivao:

Dočekao sam da vidim Miličino i Draganino oduševljenje. Vidikovac Sorlica je jedno sjajno i pomalo zabačeno mesto:

Uživamo u pogledu i odmaramo. Rana jesen nam se prikazuje u svom najlepšem izdanju. U pojedinim trenucima možemo da vidimo Babin zub, čak i Midžor. Dragana i ja merkamo Sašinu farmu na Sadinju za neku narednu akciju, a kada se Dragana u potpunosti oporavi od povrede zadobijene u aprilu - i Proviraljću:

Teško je odvojiti se od ovako lepog mesta. Ali, čeka nas povratak u Pokrovenik (oko 6.5 km), a uz to dug i zahtevan uspon kroz šumu. U povratku prema Smilovici leto konačno pobeđuje jesen. Smena godišnjih doba je odložena bar za neko vreme:

Spust na Smilovicu doživljavamo kao fantastičnu stvar jer smo samo četiri sata ranije na tom mestu bili u potpunoj magli:

Tako sam ja ispunio svoj cilj koji je u jednom delu dana bio potpuno nezamisliv:

U Pokrovenik smo se spustili malo drugačijom putanjom. Produžili smo proplankom do mesta Ozrimski krst, a zatim sišli u početni deo sela:

Trajanje relacije: oko 8h (uz dosta usputnih pauza)

Zahtevnost relacije: srednja (3/5)

Karakteristike: jedni od najlepših vidikovaca u pirotskom kraju - do jednog se može izaći i terenskim vozilom i uživati u izletu sa porodicom, uz sjajan pogled na Zavojsko jezero (Smilovica), drugi je malo jača planinarska priča, nalazi se iznad kanjona Temštice i do njega se može jedino peške (Sorlica); zanimljiv majdan kamenih ploča negde između dva vidikovca; odlično markirana staza

Rizici: strm spust sa Cera do Sorlice i malo nezgodnija poslednja deonica pred samim vidikovcem (na kome treba biti obazriv!)