11nov2026
Iz Temske, desnom obalom Temštice, do mesta Bojin dvor
Moji pratioci se sećaju da sam u avgustu ove godine, vođen pričom svog starijeg kolege Gileta, na brdu Ključ, nasuprot Temačkom manastiru Sveti Đorđe, tražio ostatke starog crkvišta i izvora lekovite vode. Put me u toplo letnje popodne odveo u atar sela Rudinje i čak do stare crkvice posvećene Presvetoj Bogorodici. Na praznični 11. novembar priča je dobila svoj epilog, nažalost neuspešan...
U međuvremenu sam dobio informacije da se crkvište odnosno obročno mesto nalazilo preko puta bivše manastirske vodenice. Trebalo je da to bude siguran ,,trag'' za nalaženje. Takođe, saznao sam da je tu u blizini, na trasi nekadašnjeg puta za Topli Do, postojalo još jedno obročno mesto. Samouveren i pun nade krenuo sam u tmurno jutro u potragu...
Ona je započela iz Temske. Ideja je bila da odmah krenem uz desnu obalu Temštice i da izbegnem nezgodno gaženje reke i prelaz preko visećih mostova.
Pošao sam putem za Rudinje, a onda ubrzo skrenuo desno - na put koji vodi uz reku:
Zemljani put prolazi nasuprot poznatog temačkog kupališta Krivi vir:
...ispod jedne velike stene, na potezu gde je tok Temštice lep i zanimljiv:
...i izlazi na Rudinjsku reku (sa vrlo malo vode), račvajući se i šireći se na prostoru koji oivičuju donji tok ove rečice, Temštica, brdo Ključ (najviša kota na 574 m) i Temačko brdo (596 m):
Pošto je, kao i svaki drugi manastir, Temački dobro ušuškan, nije baš najbolji pogled na njega, ali jeste na kraj u njegovom zaleđu, koji se naziva Bukovica:
Došlo je vreme da započnem potragu. Nisam imao nikakve sumnje da ću u tome uspeti. Najpre sam malo istraživao gornji deo, uz dalekovodne stubove prema HE ,,Temac'' i na rubu borove šume:
Zatim sam se spustio malo niže, izašao na put i istraživao potez neposredno iznad desne obale reke. Isprva nisam uočavao ostatke manastirske vodenice, ali sam malo kasnije uspeo da je lociram i da utvrdim da je rečna obala ovde vrlo strma. Neko moje zdravorazumsko razmišljanje navodilo me da je crkvište, sa ruševinama, krstom i izvorom, baš tu, pored puta na kome sam se nalazio:
Ništa nije ukazivalo na to mesto - nikakva bočna stazica, trag tečenja vode, privezana mašna ili plastična flaša zabodena na granu. Špartao sam uzduž i popreko. Ništa! Nisam mogao da verujem...
Odlučio sam da krenem dalje stazom, odnosno trasom nekadašnjeg puta. Ranije nisam ovde prolazio:
Krajolik oko mene je bio sve lepši, a pored uobičajenih jesenjih boja počela je da se ističe i plava - od zrelih trnjina:
Našao sam se u kraju koji se naziva Bojin dvor, gde se nalaze napuštene pojate Temštana i koji je zagledan u dve doline na drugoj, levoj obali Temštice. Jedna je Bukovački do, sa poznatim i lepim vodopadom u svom donjem delu, a druga Branišći dol, koji sam svojevremeno istraživao. Doline dva potoka su u svom donjem delu na međusobnom rastojanju od svega nekoliko stotina metara:
Put koji nastavlja dalje, odavde postaje kamenitiji. Prošao sam mesto gde se od njega desno odvaja staza koja silazi do visećeg mosta na Temštici, malo iznad skretanja za Branišći dol i u delu puta Temska - Topli Do gde počinje uzbrdica prema HE ,,Temac'':
Od Saše, svog kolege iz EMR-a i ,,specijaliste'' za rudinjski kraj, dobio sam informaciju da se i ovde nalazi jedno crkvište, bolje rečeno obredno mesto. Čak sam u njegovom mobilnom telefonu video sliku velikog kamenog krsta. Nadao sam se da ću bar njega pronaći... Bio sam na putu koji mi je bio poznat od ranije, jer sam njime išao nekoliko puta na Tumbu, kao i za Sinjorski del i na Vikalište:
Stigao sam i do mesta gde se desno odvaja staza za Tumbu (stenoviti i atraktivni vidikovac iznad hidrocentrale ,,Temac''), prepoznatljivo po velikim i klizavim kamenim pločama, ali ono što sam tražio nisam pronašao. Odavde sam krenuo da se vraćam nazad, delimično drugačijom stazom. Čak sam na jednom mestu video karakterističnu ogradu od kamenih ploča i nešto što je definitivno predstavljalo stari krst ugrađen u tu ogradu. Ali, to nije bilo to:
Ranije sam se dosta nervirao zbog ovakvih ,,neuspeha''. U poslednje vreme na to gledam drugačije i trudim se da uživam u svakom trenutku provedenom u prirodi. U tome me nije poremetila ni kiša, koja me kvasila u povratku. Takođe, sve to polako izgrađuje i neki moj budući odnos prema ljudima u mom okruženju i informacijama koje oni nesebično dele sa mnom - o različitim crkvištima, pećinama, jamama i sl. Ovakva mesta se, iz nekog mog iskustva, najteže pronalaze.
Od najudaljenije tačke svoje relacije vratio sam se u Temsku za manje od sat vremena:
Trajanje relacije: oko 3.5h
Zahtevnost relacije: srednja (3/5)
Karakteristike: trasom starog puta za Topli Do, uz desnu obalu Temštice, preko Rudinjske reke, podnožja brda Ključ i mesta Bojin dvor; neuspela potraga za starim crkvištima i obrednim mestima; lepi jesenji pejzaži na drugoj obali Temštice (Bukovica, Bukovački i Branišći dol)
Rizici: putokazi ne postoje, markacija je prisutna samo u zoni visećeg mosta na Temštici, u mestu Bojin dvor


















































.jpg)

.jpg)


















