3may2026
Potraga za božurom u mestu Zajednica kod Ponora
Zavoleo sam ga još davne 2001. godine, kada sam ovde po kiši sa kolegama sa posla brao pečurke. Od tada mu se uvek rado vraćam. Posebno volim da ga posećujem u proleće, zbog jedne biljke koju nisam imao prilike da viđam na drugim mestima u okolini Pirota, bar ne u tom broju. Ta biljka je divlji božur, a mesto se zove Zajednica...
Ovog puta sam rešio da do Zajednice dođem na malo drugačiji način nego ranije tj. da to tog mesta stignem onako kako sam ga uvek napuštao i vraćao se na glavni put za selo Ponor, u zapadnom delu opštine Pirot. Ostavio sam auto na nekih 500 m pre prvih kuća u ovom selu. Skrenuo sam desno, na loš zemljani put:
Ubrzo je put ,,progutala'' vegetacija pa sam morao kroz vinograd i šumu, držeći kurs malo više levo. U šumici se pojavio neki novi puteljak:
Udisao sam vazduh punim plućima. Trebalo je ,,napuniti baterije'' za naredni period. Kada sam na jednom mestu skrenuo desno, dublje u šumu, više nije bilo bojazni. Bio sam na pravom putu za veliku livadu u Zajednici:
Onda sam počeo da viđam božure, na mestu gde ih je i ranije bilo puno. Nažalost, lepi crveni cvetovi bili su još učaureni u zelene loptaste pupoljke. Poranio sam. Kada sam poslednji put ovde bio, uživao sam u njihovim cvetovima. To je bilo 22. maja 2021. godine. Sada sam došao dvadesetak dana ranije. Malo hladnije proleće učinilo je svoje:
Uspeo sam da vidim samo jedan jedini cvet. Pomislio sam: I to je dovoljno za moju sreću! Zovu ga i kosovskim božurom, redak je i zabranjeno je njegovo branje i uništavanje. Još ređa biljka je stepski božur. Ima ga na svega nekoliko mesta u Srbiji, a dva se nalaze u jugoistočnoj Srbiji: planina Vidlič iznad sela Visočki Odorovci i okolina Knjaževca.
Izašao sam na veliku livadu. Kretao sam se polako preko nje i uživao. Možda više nije tako lepa kao ranije, izgleda pomalo napušteno i polako je ,,osvajaju'' trnja i niska drvca. Sve ređe ovde dolazim jer su me povukla neka druga ,,atraktivnija'' mesta, Stara planina, njeni vrhovi i vodopadi, pisanje knjige, uređivanje bloga, obaveze kući i na poslu... Kako god, volim ovo mesto. Pisao sam o njemu u svojoj drugoj knjizi:
Veliku livadu ,,presecaju'' žice dalekovoda. U njenom zaleđu je vrh visine 681 m (zadnja fotografija gore). Popeću se nekad na njega sa južne, manje šumovite i pristupačnije strane. Daleko iza njega, u tom pravcu, uzdiže se Crni vrh (890 m), jedan od mnogih sa tim nazivom u pirotskom kraju. Desno od velike livade u Zajednici je put koji vodi uz Dolinsku reku, do još jednog fantastičnog mesta na granici pirotske i belopalanačke opštine. To je Sedlar.
Kraj u kome sam bio ima pomalo neobičan naziv - Zajednica. Ovaj pojam ukazuje na tragove srednjovekovnih imovinskih odnosa i označava kolektivnu svojinu u šumama i pašnjacima. Slični pojmovi, česti među toponimima u pirotskom kraju, jesu ,,zabel'' i ,,zabran''. Označavaju omeđane pašnjake i ograđene šume. (Najdan R. Đorđević: ,,Ponor (hronika sela)'', Pirot 2001)
Rešio sam da predahnem i potražim mir u senci jednog povećeg drveta. Upravo tu će uskoro procvetati najviše božura, uz ono, već pomenuto mesto u obližnjoj šumi:
Dok sam dremuckao u hladovini, iz krošnje drveta oglasio se slavuj. Poslušajte njegovu prelepu pesmu:
Krenuo sam nazad, u početku istim putem, kroz šumu. Zatim sam krenuo putem koji je vodio valovitim terenom u pravcu Ponora:
Oduševio me pogled na Golemi stol ili Stolski kamik iz ugla na koji nisam navikao da ga gledam. Na drugoj slici je najviši deo planine Belave:
U jednom šumarku, veoma blizu sela i asfaltnog puta, video sam puno nerascvetalih božura:
Vratio sam se na glavni put na samom ulazu u selo. Preostalo mi je da se tim putem vratim do mesta gde sam ostavio auto:
Kako je ova priča posvećena proleću i cveću, evo još nekoliko lepih fotografija:
I na kraju moj povratak kući:
Trajanje relacije: oko 2h
Zahtevnost relacije: umerena (2/5)
Karakteristike: izuzetno mirno i lepo mesto, na svega kilometar od asfaltnog puta; može da predstavlja ,,usputnu stanicu'' na putu za Sedlar; mesto gde u maju (obično polovinom ili u drugoj polovini meseca) cveta divlji božur u velikom broju
Rizici: nema nikakvih obeležja, kao ni vode za piće; šumski puteljci nakon kiša znaju da budu veoma blatnjavi








































.jpg)

.jpg)


















