12jan2025 Cerova - Bazovik - Vladov krst

U brdovitom kraju između Orljanskog kamena na severu, planine Belave na jugu, Glame na istoku i Svrljiških planina na zapadu, Vladov krst sa svoja 826 m predstavlja najvišu tačku. U nedelju sam došao do njega peške iz Cerove i preko Bazovika.

U prethodnom periodu malo sam zapostavio ovaj krajnje severozapadni deo pirotske opštine, a posebno selo Cerovu. Ona mi je uglavnom predstavljala samo prolazno mesto na putu do udaljenih destinacija u opštinama Knjaževac i Svrljig, a najčešće do knjaževačkog dela Stare planine.

Ovog puta sam ostavio automobil na ulazu u Cerovu iz pravca Temske i rešio da kroz selo prođem natenane i bez žurbe. Ovo naselje je drumskog tipa i smestilo se uz rečicu Klajću:

Posetio sam i seosku crkvu. Nalazi se pored groblja, na uzvišenju s desne strane puta. Posvećena je Svetoj Petki. Nisam bio na ovom mestu od proleća 2016:

Nemoguće je proći kroz Cerovu, a ne zastati na trenutak pored objekta koji predstavlja simbol propadanja sela u ovom delu Srbije. To je nekadašnja osmogodišnja škola:

Tu je i završetak sela. Rečica Klajća se ovde ,,odvaja'' od puta prema Knjaževcu koji započinje svoj uspon ka prevoju K'ln. Moj cilj je obližnje selo Bazovik i izvorišni deo Klajće. Odlučujem da izbegnem uspon uz K'ln, a zatim spust u dolinu reke prema Bazoviku, već da napravim prečicu i pratim tok reke, bolje rečeno potoka. U Temskoj, nekih 7-8 km nizvodno, uliva se u Temšticu. Bez obzira što je količina vode mala, kretanje uz Klajću nije nimalo lako:

Trebalo mi je dvadesetak minuta probijanja kroz trnje i šiblje i preskakanja s jedne na drugu stranu potoka da izađem na asfaltni put prema Bazoviku:

Nadalje je sve bilo mnogo lakše. Pred sobom sam imao dobar put koji krivuda prateći tok potoka. Nekada je u ovoj dolini bilo aktivno nekoliko vodenica-potočara. O tome danas svedoče samo njihovi ostaci:

Deonica do Bazovika, od skretanja sa glavnog regionalnog puta Pirot - Knjaževac, dugačka je oko 3-3.5 km. Sa približavanjem Bazoviku, količina snega je bila sve veća. Kada ovom deonicom konačno prolazite peške, posle više prolaza kolima, onda primećujete i neke detalje koje iz auta niste mogli da opazite:

Posle pola sata prijatne šetnje po prilično hladnom vremenu, eto me na ulazu u Bazovik. Udaljenost od Pirota je oko 26 km:

Put kroz Bazovik vijuga. Kod česme na sledećim fotografijama pre nekoliko godina sam produžio pravo stazom i kasnije stigao do Svetog Onufrija, manastira koji pripada ataru Bazovika, a nalazi se nedaleko od vodopada na potoku Bigar:

Put kroz selo se i penje. Sa pojedinih mesta se pruža lep pogled na seoske kuće. Mnoge od njih su napuštene, ali ih ima baš puno. Bazovik je nekada bio veliko i živo selo...:

Nije lako zimi prolaziti kroz udaljena sela u pirotskom kraju. Ne mogu a da vam ne prenesem činjenicu da u Cerovi i Bazoviku nisam sreo gotovo nikoga. U oba sela je po popisu iz 2011. živelo ukupno oko 240 ljudi. Sada ih je manje. Pusti seoski sokaci, dim koji se puši na malobrojnim dimnjacima, lavež pasa koji ukazuje da života ipak ima, oglašavanje ponekog petla... - slika i prilika su onoga što je ostalo:

Prošao sam celom dužinom sela. Na putu koji produžava za Orlju, izlazim na proplanak. Na jugozapadu je najviši deo Suve planine, na zapadu se otvara pogled na obronke Svrljiških planina u opštini Bela Palanka, a na severu na Orljanski kamen (990 m). Proradile su emocije i sećanja...:

Nisam hteo u Orlju. Bio sam tamo u jesen 2023. Umesto toga, krenuo sam sa prevoja na drugu stranu, na jug - ka svom krajnjem odredištu:

Vis Vladov krst je udaljen od raskrsnice svega kilometar. Uzput se prolazi pored lokalne protivgradne stanice. Lep je pogled na belopalanački kraj, a na severu je sa porastom visine postao vidljiv i Paješki kamen (1162 m). Na drugoj strani pred sobom sam imao panoramu Bazovika, padine Glame (iznad Cerove), Granikova (iznad sela Mirkovci) i Stare planine :

Prvi put sam bio na Vladovom krstu. Pokušavao sam da pronađem nešto što bi ukazivalo na naziv ovog uzvišenja, ali bez uspeha. Još malo sam uživao u pogledu na sve četiri strane sveta. Bilo je prilično hladno:

Nedaleko od Vladovog krsta je zaseok Lilini. Put dalje produžava na jug, u pravcu sela Vraništa. Ostavio sam to za neku drugu priliku i bolje vreme...

Krenuo sam nazad, ali ne istim putem. Želeo sam da Bazovik vidim iz drugog ugla. Prošao sam izvorišnim krakom Klajće u južnom delu sela, video neka nova mesta:

Pred Cerovom sam izašao na glavni put i njime se spustio u selo:

Načas sam svratio do jednog mesta, pored koga mnogi užurbano prolaze automobilom, a i ne znaju da postoji sa leve strane, neposredno pred ulaskom u Cerovu iz pravca Knjaževca. To je Suva česma iz 1926. godine. Posvećena je izginulim ratnicima Cerove i susednih sela u Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu:

Trajanje relacije: oko 4h

Zahtevnost relacije: srednja (3/5)

Karakteristike: relacija uz dolinu rečice Klajće i obilazak njenog izvorišnog dela u okolini sela Bazovika; alternativne staze i dobar asfaltni put, prolazak kroz dva udaljena pirotska sela i izlazak na najvišu kotu u široj okolini - Vladov krst, koji je ujedno i lep vidikovac

Rizici: staza uz Klajću između Cerove i puta za Bazovik