11nov2018 Kovačevo i Subina čuka (Brlog, Stara planina)

Masiv Stare planine dopire južno, na teritoriji opštine Pirot, do reke Visočice i Zavojskog jezera. Iskoristio sam lepo praznično vreme za obilazak upravo kraja koji se nalazi između dolina Visočice i Dojkinačke reke, a koji sam ranije ređe posećivao.

Polazna tačka za osvajanje ovog dela staroplaninskog prostranstva bilo je selo Brlog, udaljeno oko 34 km od Pirota i oko 3 km od Vrela, poznatog pirotskog izletišta na spoju Jelovičke i Dojkinačke reke. Brlog se nalazi u dolini Dojkinačke reke, pretpostavka je da je svoje ime dobio po velikom broju skrovitih mesta (brloga ili logova) u kojima su se legle zveri i sa Pirotom ga spaja kvalitetan asfaltni put.

Obično sam kroz ovo selo samo prolazio na putu za Dojkince i Arbinje, a ovoga puta sam rešio da iz njega krenem u osvajanje mesta na kojima ranije nisam bio. Ostavio sam automobil na proširenju kod seoske zadruge, krenuo malo putem prema Dojkincima, i u centru sela, tačno kod spomenika i česme, skrenuo levo. Zatim sam prešao mostić na Dojkinačkoj reci, prikazan na drugoj slici i izbio na put koji vodi iznad sela. Svojim neupadljivim izgledom me prilično iznenadila gotovo presahla Dojkinačka reka.

Uspon je dugačak i jak. Sa porastom nadmorske visine otvara se pogled na selo i na dolinu prema Dojkincima sa gorostasnom Bratkovom stranom u zaleđu.

Posle tačno 1.3 km (kako piše na putokazu) ili dvadesetak minuta hoda, dolazi se na mesto na kome se odvaja put za Manastir Presvete Bogorodice (poznatiji kao Visočki manastir). Odavde se pruža lep pogled na Rosomački vrh, istočno od Vrela.

Ovde treba skrenuti desno. Ubrzo se ulazi u jednu lepu dolinu i nadalje je put prilično vijugav. Treba pažljivo pratiti markacije koje odavde počinju da budu češće. 

Markacije je potrebno slediti i kada vam se učini logičnim da na razdvajanju šumskih puteva treba ići u suprotnom pravcu. Mene su nepogrešivo odvele do krajnjeg odredišta i uštedele mi dosta truda i vremena oko snalaženja u nepoznatom kraju.

Posle skoro 25 minuta hoda od odvajanja puta za Visočki manastir, izbio sam na jedan proplanak sa koga sam u daljini mogao da vidim Visoku stenu, deo planine Vidlič iznad Planinarskog doma i prevoja Vzganice. Kasnije je pogled na ovaj kraj bio još lepši.

Ovo mesto se nalazi na otprilike pola puta između Brloga i Subine čuke. Dalje put vodi najpre kroz bukovu šumu, a posle dvadesetak minuta hoda od proplanka šuma se proređuje i polako se ukazuje pogled na odredište relacije.

Kreće konstantan ali lagan uspon ka Subinoj čuki. 

Pogled postaje sve lepši - desno na Bodinu stranu iznad Brloga i Dojkinaca, a levo preko pašnjaka na Kovačevu na venac planine Vidlič u daljini:

Put je ovde dobar i bez problema ga mogu koristiti terenska vozila na putu do udaljenih prostranstava Stare planine - Vrtiboga, Belana, Mramora, Bratkove strane, Krvavih bara... U daljini je moguće videti čak i repetitor na Crnom vrhu iznad Pirota, kao i vidikovac Kozji kamen, sa koga je najlepši pogled na Zavojsko jezero. Usput je nekoliko skretanja na kojima se može krenuti u dubinu pašnjaka Kovačeva, prema kanjonu Vladikine ploče.

Iako je trava u ovom delu godine neugledna i žuta, u pitanju su jedni od najkvalitetnijih pašnjaka na Staroj planini, na kojima je u prošlosti paslo na hiljade ovaca. Bilo je pokušaja da se na visoravni Kovačevo revitalizuje ovčarstvo. Nažalost, ovaca je sve manje, a planinski pašnjaci polako zarastaju u trnje.

Subina čuka (1296 m) nije neki markantan vrh i na njoj nema nikakvih posebnih obeležja. Ucrtana je u gotovo svaku kartu ovog kraja, nalazi se južno od Dojkinaca i strmim odsekom se spušta ka dolini Dojkinačke reke. Meni je od polazne tačke u selu Brlog, na oko 800 m nadmorske visine, do ovog mesta trebalo sat i po hoda. Pogled je prelep - na sever prema Bratkovoj strani, Mramoru, Vražjoj glavi, Koprenu i Bodinom vrhu:

 

Podjednako je lep pogled i u pravcu istoka, niz dolinu Visočice u kojoj se nalazi Zavojsko jezero. A samo par kilometara dalje, severoistočno od Subine čuke, nalazi se i jedno mesto na kome sam bio u junu 2014, i koje sam opisao u svojoj knjizi. U pitanju je nešto viši Pakleški vrh (1301 m), sa prelepim odmorištem i vidikovcem u njegovom podnožju. Do ovog mesta je najlakše stići iz Dojkinaca, stazom koja vodi od velikog planinarskog doma na izlazu iz ovog sela.

 

U pogledu sa Subine čuke, na toplom novembarskom suncu i bez daška vetra, uživao sam nekih desetak minuta. Za povratak do Brloga istim putem bilo mi je potrebno nešto više od sat vremena pa je moja procena da je dužina relacije u jednom smeru oko 6 km.

A ako ste već u Brlogu, treba posetiti lepu seosku crkvu, posvećenu Svetoj Petki. Sagrađena je neposredno po oslobođenju od Turaka, 1878. godine, a obnovljena 2014, zaslugom vrednih meštana i ljudi koji su poreklom iz ovog staroplaninskog sela. Na internetu (http://www.plusonline.rs/b-r-l-o-g/) možete pronaći zanimljive detalje vezane za ovu crkvu. Fotografije koje ovde prikazujem nastale su u junu 2017:

Trajanje relacije: oko 3h (od polazne tačke u Brlogu), oko 4.5h (sa polaskom iz Pirota)

Zahtevnost relacije: srednja (3/5)

Karakteristike: markirana staza, prijatna šetnja, lep pogled, mogućnost dolaska terenskim vozilom

Rizici: u zimskom delu godine kraj je pust, čuvajte se lovaca!